Cvijet tisuću i jedne noći

Summary

Film započinje i završava okvirnom pričom o robinji Zumurrud (Ines Pellegrini) i njezinom vlasniku/odabraniku Nur-ed-Dinu (Franco Merli) koji tek što ju je doveo kući bivaju razdvojeni zbog njegove lakomosti i neopreznosti. Zummurud je oteta, ali ubrzo uspijeva pobjeći otmičarima, dok je Nur-ed-Din slijedi i pokušava vratiti. Kako razvoj radnje napreduje, u provodni motiv se uključuju i sporedni likovi te njihove priče koje imaju ili nemaju dodirnih točaka s njom, a kao narativni postupak se koristi i priča unutar priče koje likovi ispredaju jedni drugima i time radnju čine nepredviljivom te sadržajno bogatom.

Kritika je istaknula kako se radi o najkonzistentnijem i Pasolinijevom najosobnijem dijelu trilogije koju je redatelj doduše utemeljio na Šeherezadinim pričama, ali je pritom izmijenio način pripovijedanja i sklapanja cjeline, izostavljajući iz nje sve popularne motive i elemente, slažući priču prema vlastitom iskustvu čitanja i odabiranja motiva koji su uglavnom erotske provenijencije. U stvaranju prikladnog scenografskog ambijenta priče, Pasolini je proputovao s minimalnim brojem suradnika i glumaca od Jemena do Nepala, tragajući za 'autentičnim' lokacijama i njihovim stanovnicima koji su pridonijeli stvaranju posve novog kulturnog miljea priče te još jednom potvrdile 'općeljudsku kvalitetu autorove inspiracije.' Film se odlikuje snovitošću i šaljivim odnosom prema erotici, stoga je vrlo zanimljiv podatak da je sljedeći film, ujedno i posljednji, na kojem je Pasolini radio upravo Salò ili 120 dana Sodome. Film je premijerno prikazan 1974. u Cannesu, a dobitnik je Grand Prixa, odnosno Specijalne nagrade žirija.