Summary
Struktura priče je jednostavna: okosnica radnje vrti se oko šestoro likova – dvojice pariških poduzetnika (Paul Frankeur, Jean-Pierre Cassel) i njihovih žena (Delphine Seyrig, Stéphane Audran) te jedne svastike (Bulle Ogier) i diplomata (Fernando Rey) – koji pokušavaju obaviti ritual večeranja, no taj se naum opetovano prekida neočekivanim, koliko i apsurdnim epizodama u kojima se izmjenjuju java i san te briše granica između svjesnog i podsvjesnog. U ovome nije teško prepoznati nakanu podrivanja zakona klasične naracije kao važne građanske konvencije, i to potiranjem granice zamišljaja i stvarnosti, čime se na površinu izvlači ono skriveno i time vrlo efektno razobličuju društveni, ideološki i religijski običaji kojima se građani svakodnevno kite tijekom izvođenja nagonskih ili propisanih rituala.
Film vrlo vjerojatno najpoznatijeg predstavnika nadrealizma među sineastima Luisa Buñuela Diskretni šarm buržoazije (1972.) obično se navodi kao središnji dio trilogije koju još čine Mliječni put (1969.) i Fantom slobode (1974.), a sve ih povezuje isti motiv putovanja određene grupe ljudi i njihova upitna mogućnost pronalaženja svrhe istog, što se može shvatiti kao redateljeva 'elaboracija' ljudskog života samog s njemu svojstvenim odnosom prema istom. Sva tri filma nastala su u suradnji s poznatim, i prošle godine preminulim, francuskim scenaristom Jean-Claudeom Carrièreom koji je s Buñuelom surađivao od Dnevnika jedne sobarice (1964.). Film je postigao čak i veći kritički i komercijalni uspjeh od Ljepotice dana (1967.), a nagrađen je Oscarom za najbolji film na stranom jeziku te BAFTA nagradama za najbolju glumicu (Stéphane Audran) i najbolji scenarij.
Festivals and awards
Academy Awards, USA 1973 - Best Foreign Language Film (France) / BAFTA Awards 1974 - Best Screenplay, Best Actress (Stéphane Audran) / Faro Island Film Festival 1972 - Grand Jury Prize;
