Duh četrdeset i pete - Movies | Art-kino Croatia

U Loachovu dokumentarcu gledamo sretne Engleze. Sretne što je završio rat. Sretne poput bivšeg vlakovođe Raya Jacksona koji se uselio u novi radnički stan. Ali bilo je to nekoć davno. Tako se stari velški rudar prisjeća kako su se svi „veselili, smijali, pjevali i plesali“ kad je njegov rudnik bio nacionaliziran. Zato je Loachov elokventni komad u stvari vapaj za onim što su Englezi nekad imali i onim što su im uz njihov blagoslov drugi preoteli. Naravno, socijalizam baš i nije riječ koju britanski laburisti vole prečesto upotrebljavati. Zadnji ju je put izgovorio Clement Attlee nakon što je njegova Laburistička stranka trijumfirala na izborima 1945., kad je u britanskom parlamentu rekao da će se zalagati za socijalističku politiku. U samo nekoliko mjeseci njegov je novi socijalizam posve izmijenio fizionomiju zemlje. Ali veselje i smijeh brzo su splasnuli. Sve što je Attlee nacionalizirao – rudnici, čeličane, plinare, željeznice, dokovi – dolaskom na vlast torijevaca i njihove Željezne Lady bilo je privatizirano. Zvuči poznato,zar ne? Struktura Attleejeve države blagostanja urušila se poput kule od karata. No Loachu filmu ne oplakuje ono što je zauvijek propalo i vjerojatno se nikad neće vratiti (njegov pulsirajuće korištenje izvornih snimaka puno duguje onome što je u intimističkom dokumentarcu O vremenu i gradu s Liverpoolom učinio Terence Davies). Isto bi tako bilopogrešno njegov dokumentarac gledati kao nostalgičnu žalopojku za izgubljenim vremenom britanskog socijalizma ili didaktički posmrtni marš sustavu koji više ne postoji. Zato Loach završava film snimkama nedavnih masovnih prosvjeda (Occupy, UK protiv rezanja, Obranimo zdravstveni sustav) uz simbolične zvuke Verdijeva Jeruzalemau pozadini. No to samo dokazuje da je Loach previše inteligentan sineast da bi nam time sugerirao da će otpor biti jednostavan, ali i preveliki optimist da nam kaže kako je on nemoguć. Zato njegov odnos prema osjećaju zajedništva, koje je nakon Attleejeva izbornog poraza bilo izgubljeno u mehaničkom priljevu agresivnog kapitala, ostaje krajnje emotivnan.