Summary
U ovo postsnowdenovsko doba otkrivenja, rad stručnjaka za prisluškivanje Harryja Caula u interpretaciji Genea Hackmana i Coppolinoj režiji u snažnom je odnosu s mračnim umjetnostima majstora zvučne reprodukcije Gregga Barbanella. Ovaj koreografirani prikaz procesa zvučne rekonstrukcije otkriva višestruke slojeve fabriciranja i nametanja. Prikazujući umjetnike zvuka dok rade, otkrivaju se obično nevidljivi pomoćni mehanizmi u nastanku filma, kao i državne povrede privatnosti pojedinca. Citati u središnjem dijelu rada izazivaju daljnju paranoju te osjećaj osuđivanja uz nedostatak sigurnosti u ono što je vidljivo.
Deborah Stratman je umjetnica i filmska autorica koju zanimaju krajolici i sustavi. Glavnina njezinih radova bavi se odnosima između fizičkih okoliša i ljudskih borbi za moć i kontrolu koji se odigravaju na tlu. U novije vrijeme propituju temeljna povijesna učenja o vjeri, slobodi, levitaciji, ekspanzionizmu, prisluškivačkoj opremi i ponorima. D. Stratman se u radu koristi različitim medijima i mnogo izlaže. Dobitnica je Fulbrightove i Guggenheimove stipendije, Nagrade Alpert i stipendija Creative Capital, Zaklade Graham, Zaklade Harpo i Centra Wexner. Živi u Chicagu, gdje predaje na Sveučilištu u Illinoisu.
featured
30.09.2014.
Kućne priče
Home Stories, Njemačka, 1990., director: Matthias Müller, feature film
Pjesma suncu
Sun Song, SAD, 2013., director: Joel Wanek, eksperimentalni
Kruti otpad
All That Is Solid, Francuska / Gana, 2014., director: Louis Henderson, eksperimentalni
Kino Crvena zvijezda
The Red Star Cinema, Hrvatska, 2014., director: Silvestar Kolbas, eksperimentalni