Summary
Film je Godardov zapis o zapadnjačkoj kulturi kasnih šezdesetih godina prošloga stoljeća. Sastavljen je od naizgled nepovezanih fragmenata: bolivijski revolucionar koji se krije u londonskom muškom toaletu, grupa Rolling Stones na probi pjesme "Sympathy for the Devil", militantni članovi crnačkog pokreta Crne pantere, čovjek koji čita "Mein Kampf" u porno-šopu u Sohou...
1968. Jean-Luc Godard u Londonu. Rolling Stonesi uvježbavaju najpoznatiju stvar s albuma Beggars Banquet, svoj budući zloglasni hit. Black Panthers se potucaju smetlištem automobila, razmjenjuju revolucionarnu literaturu i maltretiraju bjelkinje u bijelim haljama. Pornografija u zagrljaju s nacističkom propagandom. Uloga medija, manipulacija prizora i zloslutna moć jezika u nezaustavljivom rastu tehnokratskog društva. Izjave koje se rugaju zapadnjačkoj misli: Samo je jedan način da se bude intelektualnim revolucionarom, a to je da se prestane biti intelektualcem. Marksizam u formi filma ili Cinemarxism.
Radikalizacija Godardovog filmskog jezika i odbacivanje njegove zabavljačke funkcije te tematsko-motivski prelazak na aktualne političke događaje i društvenu problematiku – koji je započeo svojom Kineskinjom (1967.), a nastavio s osnivanjem Grupe Dziga Vertov – svoj je izraz pronašla i u filmu koji je redatelj originalno nazvao 1 + 1, a odlikuju je razlabavljena forma u kojoj se kombiniraju i međusobno komentiraju dokumentarni i igrani dijelovi, motivi klasne/rasne borbe, seksualne i rodne revolucije s kritikom kapitalizma i establišmenta. Drugim riječima, u filmu kojemu je glavna namjera subvertirati, upropastiti i uništiti tzv. civilizacijske vrijednosti, snimanje nastanka pjesme Sympathy For The Devil lako bi se moglo predstaviti alegorijskim prikazom stvaranja soundtracka za apokaliptične prizore kraja ne samo industrijske, već civilizacije uopće.
featured
Glazbena želja: Godard kroz Jedan plus jedan
Prva glazbena želja stiže u prosinačkom programu, a odabrao ju je za vas naš glazbenik Sandro Bastiančić. → more
