Petrijin venac

Summary

Život Petrije (Mirjana Karanović), nepismene i prostodušne žene, stiješnjen je na području centralne Srbije, između sela i malog rudarskog naselja, a vremenski je omeđen događajima iz predratnog, ratnog i poslijeratnog razdoblja Jugoslavije. Njezina priča započinje sa seljakom Dobrivojem (Marko Nikolić), nastavlja se s krčmarom Ljubišom (Pavle Vuisić), a završava s rudarom Mišom (Dragan Maksimović), njegovim tragičnim krajem i samotnim životom u mjestu opustjelom nakon zatvaranja rudnika uglja.

Nakon filmova Društvena igra (1972.) i Miris poljskog cvijeća (1977.), karakterističnima po originalnim scenarijima smještenim u gradske ambijente, razlabavljenoj fabuli, glumačkoj improvizaciji i stilski izraženijim režijskim postupcima, Srđan se Karanović poduhvatio filmske adaptacije romana srpskog pisca Dragoslava Mihajlovića, čija je radnja kronološka i smještena u provinciju, a likovi su uvjerljivo psihološki ocrtani i prikazani režijski kompaktnije. Uspjeh koncepta nije izostao pa je na festivalu u Puli film osvojio Veliku Zlatnu arenu, a Mirjana Karanović je nagrađena za najbolju glavnu žensku ulogu. Kritika je također pohvalila i filmsku fotografiju za koju je bio zaslužan jedan od najcjenjenijih jugoslavenskih snimatelja, Tomislav Pinter.

Ante Tomić o filmu:

Petrijin venac, film o životu jedne nepismene seljanke iz siromašnog dijela Srbije, autentičan je prikaz kako je mučan i ponižavajući bio život žena u patrijarhatu, kakva je bila njihova vjerska zadrtost, siromaštvo, kakve su okrutnosti trpjele i kako su same znale biti okrutne. Stotinama godina je bilo tako, a onda se sve počelo mijenjati. Trideset godina od Drugog svjetskog rata svijet je temeljito, na svaki mogući način, ekonomski, politički, socijalno, kulturno, postao drugačiji. Primijetilo se to napokon i u Petrijinom zabačenom kraju. Vrijedilo bi pogledati ovaj danas nešto zaboravljeni film da bismo se podsjetili iz kakvog smo gustog mraka prije samo dva naraštaja izašli.