Rondo

Summary

Kazališni scenograf Feđa (Relja Bašić) i studentica Neda (Milena Dravić) bračni su zagrebački par koji svoju ponešto boemsku svakodnevicu provodi u jednoj decentno namještenoj donjogradskoj mansardi. Svake nedjelje, na Feđinu inicijativu, ritualno ih posjećuje sudac Mladen (Stevo Žigon) kako bi obojica mogla upražnjavati svoju strast za šahom, ali i povremeno prozboriti o umjetnosti. Iako povučen i čovjek od malo riječi, postepeno dolazi do zbližavanja Mladena i Nede koje svrši preljubom. Nakon kraće pauze, ritual se nastavi.

Modernistički klasik koji po svom oblikovanju to zapravo i nije u potpunosti dugometražni je prvijenac Zvonimira Berkovića, autora dotad manje poznatoga u svijetu jugoslavenske kinematografije premda je iza sebe imao nekoliko scenarija (npr. Zlatna arena za H-8) i dva kratkometražna filma (Moj dom, nagrada u Cannesu, i Balada o pijetlu). Djelo komornog ugođaja i intrigantne psihološki razrađene priče od svog premijernog prikazivanja u Puli (Srebrna arena za film i glumicu te Zlatna arena za scenarij, fotografiju i glumca – Relja Bašić), svojom je strukturom rađenom prema glazbenoj formi ronda, fotografijom inspiriranom mekim svjetlosnim tonovima slika Miljenka Stančića (Tomislav Pinter) te scenografskim rješenjima urbanih interijera (Željko Senečić) privukao značajnu pažnju kritike i publike, što se nije uvijek događalo s filmovima koji su predstavljali nove tendencije u umjetnosti i nosili oznaku modernizma, a s uspjehom je prikazivan i u inozemstvu.