Summary
U ovoj crnoj komediji-trileru, Bruno Davert je visoko pozicionirani direktor u jednoj tvornici papira iz koje biva otpušten sa stotinama drugih kolega zbog preseljenja tvornice. Mjeseci prolaze bez novog posla. Ali uskoro, pojavi se prilika za radno mjesto koje Bruno ne želi propustiti, a spreman je čak i ubiti svoje konkurente kako bi postigao svoje ciljeve
"Bruno ne mrzi kapitalizam - on mu daje kuću u predgrađu, namještaj i ostale pogodnosti – ali bjesni zbog toga što ne može dobiti posao koji želi. Činjenica da on ne želi pribjeći "sluganskom" zapošljavanju, poput svoje žene ili konkurenata na poslu, samo naglašava da je Bruno sebičan, moralno degradiran i odlučan da bude dobro plaćen na ljestvici korporativnih vrijednosti. Bruno bi mogao biti ljutit na kapitalizam, no teško da ga se želi riješiti. " The Lumiere Reader
Nagrade i festivali:
Film by the Sea International Film Festival, 2005. nagrada Film and Literature Award (Costa-Gavras)
César Awards, France, 2006., nominacija za najboljeg glumca (Jose Garcia) i najboljeg adaptiranog scenarija (Costa-Gavras, Jean-Claude Grumberg)
Biografija redatelja:
Costa-Gavras, pravim imenom Constantin Gavras, francuski je redatelj i scenarist rođen u Grčkoj. Kao redatelj postao je poznat po politički angažiranim filmovima, a politika mu je, takoreći, odredila život još od malih nogu. Njegov otac je tijekom Drugoga svjetskog rata bio član grčkog pokreta otpora boreći se protiv nacista. Nakon rata novi režim, bio je obilježen kao komunist zbog čega Costa-Gavras nije mogao emigrirati u SAD gdje je želio studirati film. Umjesto toga, 1951. godine seli iz Atene u Pariz gdje započinje studij prava. Isti napušta 1956. da bi studirao film u francuskoj nacionalnoj filmskoj školi (IDHEC). Nakon toga radi kao asistent redatelja Henria Verneuila, Jacquesa Demya i Renéa Clémenta. Debitira samostalno režirajući dugometražni igrani film Kupe za ubojice (Compartiment tueurs, 1965). Međunarodnu pozornost i priznanje ostvario je politički nabijenim filmom Z (1969) osvojivši Oskara i Zlatni globus u kategoriji najboljega stranog filma i nagradu žirija u Cannesu 1970. godine. Obračun s političkom opresijom nastavo je i u filmovima Priznanje (L' aveu, 1969), Opsadno stanje (État de siege, 1973), Section spéciale (1975). Godine 1982. snimio je prvi film u američkoj produkciji Nestali (Missing, 1982), s Jackom Lemmonom i Sissy Spacek u glavnim ulogama. Također u američkoj produkciji nastali su Izdani (Betrayed, 1988) i Music Box (1989), a potom se vratio europskim produkcijama i radu na nekoliko filmskih omnibusa. Godine 1997. režira, ponovo u američkoj produkciji, zapažen film Ludi grad (Mad City, 1997) s Dustinom Hoffmanom i Johnom Travoltom u glavnim ulogama. Veliku pažnju privukao je filmom Amen (2002) u kojem se bavio vezom Vatikana i nacizma. Posljednja dva filma su crna komedija Sjekira (Le couperet, 2005) i Eden a l'Ouest (2009.)
