Tarrafal

Summary

Tridesetogodišnji José Alberto dobiva nalog o izručenju. Prošle nepravde koje su zadesile migrante radnike prisiljene napustiti Portugal stapaju se s onima što postoje u sadašnjosti u ovoj molbi za sjećanje i izdržljivost. Tarrafal, šesnaest minuta, petnaest kadrova, priče i dijalozi koji se protežu smirajem seoske noći. Mjesto je prije svega jedna “soba filmaša” (Jacques Rancière) gdje glasovi izviru iz tame i nastanjuju se ovdje vječno. Razbaštinjeni gospodarima govore o svojim životima, odnosno preživljavanju: ovdje žena i njen odrasli tridesetogodišnji sinčić s dreadlocksima. Ništa nije svakodnevnije, konkretnije od situacija i informacija koje su nam ovdje ponuđene. Prva je riječ mama, obiteljske su veze sveprisutne, riječ je o povratku na Zelenortske Otoke, o tome gdje da se živi, kako da se podigne kuća, gdje da se jede.

Mjesta su imenovana i popisana: Mourão, Montinho, Achada, Ungueira, Raçatcho, Montinho de Cima, Montinho de Baixo, Milho Branco, Santana kraj Assomade. Majka drhti, ona kašlje, njene su ruke pod pazusima, grije se mislima o domovini i želi otpratiti svoje kosti na počinak. Potom je riječ o čaranju i smrti kao i u svakom drugom filmu Pedra Coste. Istim tonom majka prepričava priču iz svog kraja o vampiru koji svojim žrtvama uručuje pergament bez da oni to primijete te ih potom ubije kad se po njega vrati.

(Bernard Eisenschitz; preveo Bartol Babić Vukmir)