Summary
Margit, sredinom tridesetih, kao karijeristica i samohrana majka, utjelovljenje je emancipacije. Dokazala je da žene u DDR-u mogu postići vodeći položaj koji odgovara njihovim sposobnostima. Ali u toj uspješnoj bilanci postoji i jedna „tamna točka“: Margit čezne za ljubavi i novom vezom. Njezina ironično-kritička samoprocjena -„emancipirana, ali bez muškarca“- završava krajnjom odlučnošću da prekine i dokrajči stanje osamljenosti. Protivno propisanim društvenim uzorcima ponašanja krene u samosvojno i ofenzivno traženje partnera. Od tog časa doživljavamo junakinju kao krhki individuum i osobu koja nipošto nije voljna ispunjavati sa svih strana postavljena očekivanja. Film je dobio više nagrada, a Jutta Hoffmann je 1972. godine u Veneciji dobila nagradu za najbolju žensku ulogu.
