Tri

Summary

Omnibus film ispričan kroz tri događaja koji prate istog protagonista, studenta Miloša (Velimir 'Bata' Živojinović): u prvoj on je svjedok koji iz gomile natiskane na jednoj provincijskoj željezničkoj stanici bespomoćno promatra ubojstvo nevinog čovjeka (Slobodan 'Caca' Perović), u trenutku dok narod bježi pred nadolazećim njemačkim trupama; u drugoj on je partizan kojeg kroz kamenjar, a zatim i močvaru progoni esesovački odred i pritom svjedoči zvjerskom ubojstvu suborca (Voja Mirić) na kojeg je slučajno naletio tijekom bijega; u trećoj on je oficir narodnooslobodilačke vojske koji donosi odluku o strijeljanju zarobljenih kolaboracionista i njemačkih časnika, među kojima se nalazi i ljubavnica (Senka Veletanlić-Petrović) jednog od njih, odgovornih za zločine počinjene u tom kraju.

Snimivši dva cjelovečernja filma (Dvoje i Dani) u kojima je tematizirao svijet mladih i 'melankoliju' njihovih prolaznih ljubavi, uvodeći pritom u jugoslavensku kinematografiju (zajedno s još jednim francuskim đakom, Boštjanom Hladnikom) stilske manire svojstvene tada dominirajućem europskom modernizmu, Aleksandar je Petrović svojim sljedećim projektom, antiratnom dramom Tri, nastaloj prema motivima zbirke pripovijedaka Paprat i vatra pisca Antonija Isakovića, sigurnim korakom stupio i na tlo naturalističke poetike, obogativši time svoju estetiku usmjerenu suvremenim sineastičkim tendencijama, koje danas nazivamo autorskim filmom, što će mu s narednim naslovima (Skupljači perja, Biće skoro propast sveta te Majstor i Margarita) donijeti i svjetsku slavu. Za razliku od prijašnjih filmova ratne tematike koji su težili ili intimnim dramama pojedinaca u ratnom vihoru (Ne okreći se sine), ili epskim prikazima stradanja (Kozara), Tri se zbog tematiziranja same naravi rata putem prikaza njegovih strahota i apsurdne pozicije čovjeka u njemu vrlo vjerojatno može smatrati prvim jugoslavenskim antiratnim filmom. Isti je u Puli 1965. nagrađen Zlatnim arenama za film, režiju i glavnu mušku ulogu, bio je nominiran i za Oscara u kategoriji najbolji film na stranom jeziku, a sa njim je započela i snažnija afirmacija jugoslavenskoga filma na svjetskoj sceni. Tvorac dojmljive filmske fotografije bio je Tomislav Pinter.

Festivals and awards

Oscari 1967 - nominacija za najbolji film na stranom jeziku / Pulski filmski festival 1965 - Zlatna arena za najboljeg redatelja (Aleksandar Petrović), Zlatna arena za najbolju mušku ulogu (Bata Živojinović), Međunarodni filmski festival Karlovy Vary 1966 - nominacija za nagradu Zlatni globus