Cecilia Mangini

Program

Subersive ove sezone u Art-kino donosi posebni program srednjeg metra filmova Cecilije Mangini.

Biti žene, proto-feministički eksperimentalni film, kombinira scene koje portretiraju svakodnevne poteškoće koje žene prolaze doma i na radnom mjestu s nađenim snimkama (found footage), intervjuima i komentarom koji je napisao partizan, novinar i pisac Felice Chilanti. Dalje, između 1964. i 1965. Cecilia Mangini i njezin suprug Lino Del Fra živjeli su u Sjevernom Vijetnamu tijekom rata s SAD-om i provodili istraživanje za dokumentarac koji su namjeravali napraviti, no nastao je sasvim neplanirani film Dvije zaboravljene kutije – putovanje u Vijetnam koji kroz fotografije, tekstove, uspomene i rupe u sjećanju ponovno oživljava borbu i otpor naroda koji traži svoju neovisnost.

Cecilia Mangini (Mola di Bari, 1927 – Rim, 2021.) dokumentarna je redateljica i fotografkinja koja je od samog početka gajila posvećeni, pažljivi i unikatni pogled na pojedinca i društvo, usmjerivši pažnju pogotovo na marginalnost, migracije i društvene nepravde. Prva žena koja je snimala dokumentarce u poslijeratnom periodu, scenaristica nekolicine dugometražnih filmova i više od četrdeset kratkometražnih, uglavnom u suradnji sa suprugom (redatelj, scenarist i filmski kritičar Lino Del Fra). Njezina kamera istraživala je Italiju od kasnih 1950-ih do ranih 1970-ih, često uz fokus na južnu Italiju i regiju Apuliju, gdje je tražila rituale drevne kulture na izdisaju koju su pomele nagle i bespovratne promjene proizašle iz tzv. ekonomskog čuda. Godine 2009. godine Cecilia je primila odlikovanje Predsjednika republike “jer je svojom dokumentarnom praksom prenijela budućim generacijama neke od najljepših slika Italije pedesetih I šezdesetih godina.“