Program
U četvrtak, 11. studenog u 20 sati u Art-kinu Croatia održat će se program "In memoriam Tom Gotovac" u suradnji s Hrvatskim filmskim savezom. Prije programa kratkih filmova "oca" hrvatskog performansa, umjetnika i velikog filmskog redatelja Toma Gotovca (1937.-2010.), uvodno predavanje o liku i djelu Toma Gotovca održat će filmski kritičar Aldo Paquola, selektor programa kratkih Gotovčevih filmova.
Jednoiposatni program započinje kratkim filmovima Toma Gotovca "S" i "Ella", oba iz 1966., nastavlja se filmom "Prijepodne jednog fauna" (1963.), zatim jedan od prvih Gotovčevih avangardnih filmova "Pravac (Stevens-Duke)" iz 1964. - posvećen "Mjestu pod suncem" iz 1951., Georgea Stevensa, "Plavi jahač" (Godard-Art, 1964.), "Kružnica" (Jutkevič-Count, 1964.), "Kuda idemo ne pitajte" (1966.), "Osjećam se dobro" (1966.), a završava filmom Dražena Žarkovića "Od jutra do mraka" (2005.)
Totalno drukčiji od drugih
Premda je sve što vidi „čim ujutro otvori oči“ proglasio filmom, u umjetničkom životu filmofila, redatelja i performera Tomislava Gotovca postojale su ipak barem tri vrste filmova
Prvoj vrsti filmova pripadaju oni koje je strasno volio, drugoj oni koje je sam režirao, a trećoj oni u kojima je glumio ili nastupao – kao on sam, Tomislav Gotovac. Dakako, oni prvi daleko su najbrojniji. Da nije tako, ne bi bilo ni hodajuće filmske enciklopedije u kojoj su se, osim pikanterija iz života njemu dragih filmaša, mogli naći detaljni opisi scena i sekvenci iz tisuća klasičnih holivudskih i europskih filmova. Neke je znao napamet, prepričavao ih je strastveno i zavodljivo, a jedan od „posvećenih“ bio je Mjesto pod suncem iz 1951., film u kojem su melodramska interpretacija, redateljske bravure Georgea Stevensa i spoj dviju holivudskih ikona – Elizabeth Taylor i Montgomeryja Clifta, oplemenile Dreiserovu Američku tragediju. „U tom se filmu nalazi sve...“, izjavljuje Gotovac i posvećuje mu 1964. jedan od svojih prvih avangardnih filmova Pravac (Stevens-Duke) - „totalno drukčiji od drugih“.
Ostalim filmskim favoritima, a bilo ih je mnogo – spomenimo tek Hawksa, Forda, Murnaua, Dreyera, Godarda – odužio se na sličan način: vlastitim filmovima. Ako su i bili mišljeni radikalno drukčije, ti su se nenarativni i metodološki strogo koncipirani dokumentarni eksperimenti morali „očešati“ o djelo nekog od Gotovčevih klasičnih uzora. Gdje nije posegnuo za glazbom svojih jazz-miljenika (Duke Ellington, Billie Holiday, Ella Fitzgerald, Count Basie, Glenn Miller i dr.), poslužio bi se tonskim zapisima obožavanih filmova. U manifestnom filmu fiksacije Prije podne jednog fauna (1963.) čuju se dijelovi tonske piste Godardova Živjeti svoj život i Palova Leta u budućnost; u promatrački hektičnom Plavom jahaču (Godard-Art, 1964.) posveti Art Blakeyu dodaje zvukove Bonanze; u opservacijski Osjećam se dobro iz 1966. (posvećen Hithcockovu Prozoru u dvorište) umontiran je ton iz Shindova Onibabe, dok kruženje kamere oko srednjoškolskog igrališta u Glenn Miller I (1977.) prati tonska pista Moje drage Clementine Johna Forda.
No, posvećivao je Gotovac u svojim osebujnim eksperimentima i ono što ne dolazi s Panteona već pripada njegovoj „intimnoj“ svakodnevici – majku, prijateljice (T, 1969.) ili prostor oko obiteljskoga doma u Krajiškoj 19 (Osjećam se dobro, 1966., 29, 1967.; Alamo, 1969.). Istodobno je - podjednako zbog markantne tjelesne pojave, neusporedive fotogeničnosti i performerske autentičnosti, i sam postao predmetom posvećivanja – kao glumac u filmovima svojih prijatelja redatelja ili dokumentarni subjekt (Rubikon, Cesar Franck-Wolf Vostell, Od jutra do mraka i dr.). Time je krug svenazočna movieja, onog koji je Gotovac cijeloga života (ko)režirao vlastitim tijelom i pogledom, i simbolično zatvoren. (Diana Nenadić)
Biografija:
Tomislav Gotovac a.k.a Antonio G. Lauer (Sombor 1937.- Zagreb 2010.)
Gotovac je došao u Zagreb 1941. godine. Završio je filmsku režiju na Akademiji za pozorište, film, radio i TV u Beogradu kod profesora Aleksandra Petrovića. Prvi performans izveo je 1954. godine u Mostaru. Prvi film snimio je 1962. u Zagrebu. Prve kolaže napravio je 1964. Kao glumac, 1971. sudjelovao je u školskom igranom filmu Plastični Isus u produkciji beogradske Akademije za pozorište, film, radio i televiziju. Osamdesetih godina s Tošom Jelićem igrao cameo-uloge u igranim filmovima Zorana Tadića i u dvama filmovima Francija Slaka. Bio je član je HDLU, režiser avangardnih filmova i performer. Svoje filmove prikazivao je po cijelom svijetu. Godine 2005. promijenio je ime Tomislav Gotovac u Antonio G. Lauer.
Filmografija:
Cesar Franck – Wolf Vostell (2005)
Dead Man Walking (2002)
Praznik rada (2001)
Glenn Miller 2000 (2000)
Glenn Miller I. [Srednjoškolsko igralište I] (1977)
Obiteljski film II (1971)
M (1970)
Alamo (1969)
T (1969)
29 (1967)
Ella (1966)
S (1966)
Kuda idemo ne pitajte (1966)
Osjećam se dobro (1966)
Kružnica [Jutkevič-Count] 1964)
Plavi jahač [Godard-art] (1964)
Pravac [Stevens-Duke] (1964)
Prije podne jednog fauna (1963)
