"Konvencionalna ženstvenost" - Screenings | Art-kino Croatia

"Konvencionalna ženstvenost", romansa, ženska prijateljstva i modni brendovi:konzumerizam u postfeminističkoj kinematografiji

Chick flicks filmovi su – kao „glavni postfeministički medijski tekstovi“ (Ferriss i Young 2008) – posljednjih desetljeća bili predmet feminističkih rasprava i analiza (Grdešić 2006). Poput drugih kulturnih tekstova filmovi ovog žanra su polisemijski i kontradiktorni. S jedne strane, chick flicks filmovi i tv serije (npr. Seks i grad) namijenjene primarno ženskim publikama, iz kritičke pozicije bivaju čitani kao perpetuatori rodne binarnosti, apologije konvencionalnog bijelog/visoko obrazovanog/srednje klasnog/urbanog feminiteta, parcijalni održavatelji specifičnih rodnih stereotipa, afirmatori bijelog patrijarhalnog neoliberalnog kapitalizma i komodifikacije (drugovalnih) feminističkih vrednota (Radner 2011, McRobbie 2008, Geiger Zeman i Zeman 2015, Heller 2018). Druga su pak čitanja u tim kinematografskim ostvarenjima prepoznala afirmaciju ženskog pogleda, ženskih prijateljstava, financijske neovisnosti i emancipacije, nesputanog hedonizma i slobode, prepoznajući u njima važan faktor u detabuiziranju tradicionalno prešućivanih tema (Adriaens i Sophie van Bauwel 2014).

Značajne uloge u postfeminističkoj (ili, prema Radner, „neo-feminističkoj“) kinematografiji imaju konzumerizam i iskustvene konzumerističke prakse koje su prezentirane kao genuine femininine prakse (Geiger Zeman i Zeman 2015). McRobbie (2008: 543) je za neke od poznatih chick flicks filmova isticala da funkcioniraju kao „televizualni magazin i izlog“ za luksuzne modne marke, šoping destinacije, modne časopise itd. Međutim, konzumerizam u chick flicks filmovima nije svodiv samo na žudnju za pribavljanjem neke robe ili na puki potrošački akt (Geiger Zeman i Zeman 2015). Konzumerizam je, naime, evidentan na svim razinama – važan je element u proizvodnji normativne „konvencionalne ženstvenosti“ (Benshoff i Griffin 2009), prožima romantične (heteroseksualne) odnose i ženska prijateljstva, a šoping figurira i kao uvjerljiva manifestacija ženske financijske moći i emancipacije (Geiger Zeman i Zeman 2015).

Ikonički chick flicks filmovi su promotori raznih varijanti popularnog (post)feminizma (soft-vanilla feminizma [Segal 2004], Gucci-Smoocchie feminizma [Hertz 2004], shopping and-fucking feminizma [prema Harzewski 2011]). Ti medijski tekstovi imaju „komplicirano feminističko nasljeđe“ (Crawford 2018) jer, s jedne strane, potvrđuju konzervativne ideologije (Negra 2009), cis rodne privilegije, „stari“ rodni i recentni ekonomski poredak, a s druge strane, propituju tradicionalne rodne uloge, rodna očekivanja, odnose i životne izbore.

Marija Geiger Zeman je diplomirala, magistrirala i doktorirala sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Zaposlena je na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. U svom znanstvenom radu trenutno se primarno bavi temama starenja iz socio-kulturne i rodne perspektive, a istraživački rad temelji na kvalitativnoj metodologiji. U periodu od 2009. do 2019. godine predavala je na nizu visokoškolskih institucija – Odjel za sociologiju/Hrvatski studiji, Studij dizajna/Arhitektonski fakultet, Tekstilno tehnološki fakultet, Odsjek za sociologiju/Filozofski fakultet u Zagrebu i Veleučilište VERN. Dobitnica je Državne nagrade za znanost (područje društvenih znanosti) (2010. godine). Autorica je niza znanstvenih radova, dvije autorske i jedne koautorske knjige te je sudjelovala na mnogobrojnim (domaćim i međunarodnim) znanstvenim konferencijama. U periodu od 2013. do 2018. godine bila je članica uredništva časopisa Treća Centra za ženske studije iz Zagreba.