Petak je za PUNK

Program

tekst: damir batarelo

Početkom 90-tih, realnost je satkana ratom, bujajućim nacionalizmom i stalnim strahom od neprijatelja (koji dakako nikada nije prestao spavati po vjerovanju vladajućih). Pula je tada imala nešto drugačiju situaciju. Grupa glazbenih istomišljenika svoj osobni revolt pokušava smjestiti u odgovarajući kontekst. Česta druženja i koncerti uskoro stvaraju potrebu za pokušajem organiziranja nečega konkretnijeg i jasnijeg. Tada nastaje temelj onoga što ćemo kasnije zvati najdugovječnijim hardkor pank festivalom na ovim prostorima. Rođen je MONTEPARADISO iliti glazbeni revolt kratke povijesti dugoga trajanja.

Prošloga su ljeta dostojno proslavili svoju sada već zavidnu brojku. Ljudi i dobrih nastupa nije manjkalo. U međuvremenu su se pojedini pulski bendovi vinuli dosta visoko tako da im danas svatko zna stihove; festival je prošao svoje uspone i padove, no i dalje je ovdje za sve nas željne dobrog starog pank entuzijazma. Nisam mogao suspregnuti sreću pri bakljadi FAK OF BOLANA na uvodnim taktovima Ulice ili povratku krast pank heroja ANTISECT ili ispijanju pića pored trgovine u cik zore, restrikciji pitke vode uslijed neviđene suše te generalnog ludila u višednevnom trajanju. Često razmišljam o nužnosti promjene tradicije i uvriježenih vrijednosti kao i potrebi stvaranja novih načina slavlja svakodnevnog; u tom smislu svake godine u prvom tjednu kolovoza MONTEPARADISO uistinu postaje najveći orgazam svakoga ljeta, da se poslužim riječima također starog benda NULE. Kako u jednom trenutku dolazi do smjene generacija pri organizaciji festivala, dolazi i do ideje za snimanjem jednog uradi sam doksa gdje će se onima koji nisu upoznati s ovom glazbenom idejom predočiti nastanak festivala, početak na staroj i oronuloj tvrđavi iz vremena drevnih osvajanja, nastavak ideje u bivšoj vojarni te čak i razvoj prema nekim danas vrlo relevantnim glazbenim festivalima koji su prepoznati kao uspješni (Seasplash, Outlook).

U dinamičnoj režiji Vibora Juhasa donosimo priču Monteparadiso 20 o prva dva desetljeća života festivala koji nikada nije prestao intrigirati svim svojim bijesom prema svakome obliku nejednakosti.

Cijeloj će priči i pridonijeti noviji projekt pod imenom PUBLIC DISGRACE, svirajući prljav i energičan hardkor pank i ne prelazeći dužinu trajanja koncerta od tridesetak minuta. U bendu se nalaze i akteri filma. Sada, u pomalo za pank neobičnom okruženju atrija Art-kina.

Prije i nakon filma će riječki vinil đanki i stari panker, DJ ROTTEN izabrati pravu pravcatu selekciju hitova s gramofonskih ploča; PARAF, DEAD KENNEDYS, SEX PISTOLS, ANTIOTPAD i tko zna kakva se još iznenađenja kriju među kolekcijom LP-a i singlica...

Sve s početkom u 20 sati...