Warholove Probne snimke

Program

Rola / Reel 18: #1 Nico (Hershey) (1966.), #2 Rosebud (1964.), #3 Chip Monck (1966.), #3 Chip Monck (1966.), #4 Susan Sontag (1964.), #5 John Palmer (1964.), #6 Richard Markowitz (1964.), #7 Isabel Eberstadt (1964.), #8 John Cale (Eye) (1966.), #9 Lou Reed (Hershey) (1966.), #10 Star of the Bed (1964);

“Ono što mi se sviđalo bili su blokovi vremena u komadu, svaki stvarni trenutak... Želio sam samo pronaći sjajne ljude i pustiti ih da budu ono što jesu... i ja bih ih snimao određeno vrijeme i to bi bio film.” (Andy Warhol, POPizam: Warhol ‘60s)

Warholove Probne snimke (Screen Tests) koje broje oko 500 snimaka razotkrivajući su portreti stotina različitih ličnosti, snimljeni između 1964. i 1966.

Osobe su bile stalni posjetitelji scene Factoryja i novi članovi - poznati i anonimni. Rečeno im je da poziraju kako bi ih "spremila" Warholova nepomična 16mm Bolex kamera na nijemu, crno-bijelu, rolu filma od 100 feeta. Svaka probna snimka bila je točno iste duljine, trajala je kao i rola filma, oko 2 ¾ minute. Konačni filmovi projicirali su se usporeno tako da je svaki trajao oko četiri minute. Za prikazivanje, Warhol je spojio Screen Tests u sekvencu koja je izazivala gotovo hipnotički reverie “koji bi mogao pomoći gledateljima da se bolje upoznaju sami sa sobom”, njegovim riječima.

Iako su ovi filmski portreti naslovljeni prema holivudskom izrazu “screen test”, nijedan se nije koristio za stvarno testiranje i za audiciju budućih glumaca. Mnogi su uključeni u kompilacijske snimke poput laskavo naslovljenih 13 najljepših žena, 13 najljepših mladića, 50 fantastičnih i 50 ličnosti, ovisno o tome tko je bio u publici i kome je Warhol htio ugoditi.

Često se pisalo da je Warhol jednostavno uključio kameru i otišao. Međutim, kao što se može vidjeti u filmu koji je snimio British Broadcasting Company 1964. pod naslovom Cheese! Or What Really Did Happen in Andy Warhol's Studio - Warhol je bio aktivno angažiran u snimanju Screen Testa Susan Sontag. Postavio je kameru, odredio okvir, zabavljao osobu koju će snimati. Vidimo Warhola kako čavrlja sa Sontag, odgovara na pitanja o njezinom ponašanju pred kamerom i predlaže da se što je moguće manje pomiče. Za druge Probne snimke, asistent je mogao staviti film u kameru, dok je Warhol stajao u pozadini i brbljao s prijateljima i posjetiteljima koji su bili tamo kao bi dijelili to iskustvo. Bez obzira na interakciju ili na mogući manjak interakcije između Warhola i njegovih subjekata, on je filmski proces koristio za komunikaciju i stjecanje znanja o ljudima. Čak i kada nije bio u sobi, kamera je bila surogat njegove prisutnosti. (Geralyn Huxley)