Mi iz Praga, 1968.-2018. - Series and Festivals | Art-kino Croatia

Tekst selektora programa:

Mi iz Praga 1968.-2018. naziv je programa u okviru kojeg će se, uz okrugli stol, izložbu i filmske projekcije dokumentarnih i igranih filmova, te popratnih uvodnih komentara, tematski predstaviti političko-povijesni značaj 1968. godine. Spomenuta godina je u okviru svjetske povijesti po mnogo čemu izuzetna, a iznimno je specifična te veoma delikatna po utjecaju na buduća globalna zbivanja. Ta prijelomna socio-politička godina često je nazivana „Godinom koja je uzdrmala svijet“, „Godinom ugušene nade izgubljene revolucije“ , „Godinom neuspješnog i promašenog sukoba sa svjetskim političkim establishmentom“, „Godinom prestanka povijesti“ , „Godinom atentata na političare i pacifističke vođe“, itd.

Bez ikakve sumnje, 1968. godina karakteristična je u svjetskoj povijesti kao godina žestokog protesta širokih socijalnih masa protiv političkog elitizma, državne represije, tvrdokornosti birokratiziranih državnih institucija, te bujanja militarizma i nuklearnog naoružavanja.

Obilježje i suština pobune je antiratni stav, preciznije antimilitarizam, antikapitalizam, anti–birokratizam. Istovremeno to je i pobuna u pravcu zaštite okoliša, kao i radničkih i studentskih prava, zaštite ljudskih prava u cjelini, s posebnim naglaskom na prava žena. Dok se rasplamsava rat američkih snaga u Vijetnamu, protesti zahvaćaju vodeće europske centre poput Pariza, Berlina, Londona i Rima, kao i prekooceanske gradove poput Detroita, Chicaga, Mexico Cityja, Tokyja i dr. Na ovim prostorima, demonstracije manjeg obima - no nikako za nas manje značajne - u odnosu na europske centre, održane su u Beogradu, pa onda i u Zagrebu i Ljubljani. Pobune 1968., i njihov očiti politički i socijalni neuspjeh, mogu se očitati u nastavku ekspanzije kapitalističke, neoliberalističke globalizacijske eksploatacije, te militarističke dominacije vodećih, do nedavno hladnoratovskih, zemalja svijeta. Kao posljedica svega navedenog proizlaze; i današnje rastuće terorističke tendencije, i nuklearna opasnost (Bliski istok, Sjeverna Koreja, Afganistan), i ekonomsko-financijska neravnoteža svjetskih razmjera, i to iz više izvora političko-imperijalističke moći. Konstatiramo, kako se u niti jednoj godini do 1968., nije dogodilo toliko važnih događaja koji će preusmjeriti svjetska zbivanja na najširem mogućem planu.

Nasuprot politički ekstremno retrogradnim događanjima, 1968. godina, na području inventivnosti i imaginacije, kulture i umjetnosti, pop-kulture i teatra (The Living Theatre), filma i književnosti (Arthur C. Clarke,Norman Mailer), iznjedrila je djela od posebne civilizacijske važnosti. Objavljuje se White Album, čuvena long-play ploča rock sastava The Beatles, Jimi Hendrix postaje, svojim singlom Hey Joe,angažirani, kultni i po mnogima najbolji svjetski solo-gitarist. Američki folk-rock glazbenik i pjesnik, Bob Dylan, kritizira, ironizira i upozorava na eksploatatorski status i rastući, negativni utjecaj političkih elita. Na području kinematografije bilježimo novi umjetnički pravac - nastao na temeljima talijanskog neorealizma - francuski Novi valčiji su glavni akteriJean-Luc Godard, Eric Rohmer, Jean-Pierre Melville, François Truffaut, Agnes Varda.

Istovremeno se u zapadnoj Njemačkoj u periodu 1966.-68. godine pojavljuje jednako značajni Mladiili Novi njemački film, predstavnici kojeg suWerner Herzog, Margarethe von Trotta, Reiner W. Fassbinder. Medijska, avangardna i alternativna umjetnost također zauzima svoje veoma važno, u odnosu na današnju poziciju te umjetnosti u mainstream medijima, čak ravnopravno mjesto; radovi Johna Cagea, Nam June Paika, Andy Warhola, Jaspera Johnsa, Josepha Kosutha su inovativna likovno-instalacijska i audio istraživanja.

Europska eskalacija sukoba kulminirala je u Pragu okupacijom SSSR-a, radi suzbijanja progresivnog pokreta Praško proljeće, predvođenog pacifističkim reformatorskim političarem Aleksandrom Dubčekom, zagovarateljem svoje - nešto kasnije propale - ideje 'socijalizma ljudskoga lica'.

Poseban fokus programa Mi iz Praga 1968.-2018. bit će razmatranja, razmišljanje, rekolekcija o sudionicima ovoga programa koji su u periodu kraja 1960-tih, te početka 70-tih, započeli sa svojim filmskim obrazovanjem na čuvenoj praškoj filmskoj akademiji FAMU, osnovanoj 1946. godine. Poznata je činjenica kako su na FAMU okosnicu prijenosa znanja i filmskih vještina činili izvrsni filmski teoretičari, predavači, dramaturzi, pedagozi i redatelji predvođeni Elmarom Klosom. Već sami prijem u edukacijski program FAMU govori o izuzetno nadarenoj generaciji redatelja s ovih prostora (kao i drugih studenata drugih usmjerenja, prije svih snimatelja, montažera itd.). Naši 68-maši, redatelji, scenaristi, pedagozi i producenti Goran Marković, Goran Paskaljević, Srđan Karanović, Lordan Zafranović i Rajko Grlić su u to vrijeme, prije gotovo točno 50 godina, studirali u Pragu i možemo ustvrditi kako je studij u velikoj mjeri autorski profilirao njihove umjetničke stavove na veoma osebujan način, što se najbolje može vidjeti iz njihovih radova, koji su prikazivani širom svijeta, višestruko su apostrofirani i nagrađeni prestižnim nagradama. Te redatelje, koje gotovo u svakoj sličnoj programskoj prilici nazivaju „pripadnicima praške filmske škole“, možemo okarakterizirati „moćnom gomilicom“ jugoslavenskog, srpskog i hrvatskog filma. Svi zajedno i sve zajedno snimili su negdje oko 190 filmova. Autorsku kvalitetu naših  'praških studenata' potvrđuju brojni festivali visokih kategorija, na kojima su njihova filmska djela, gotovo uvijek, imala veoma zapažene prezentacijske uloge. S obzirom na već navedena političko-vojna zbivanja u tadašnjoj Čehoslovačkoj, njihova uloga bit će također izuzetno politički važna, sa aktivnim sudjelovanjem u štrajkačkom odboru akademije.

Filmovi u ovom programu su debitantska ostvarenja, nastala netom ili nešto kasnije nakon studija u Pragu i predstavljaju platformu za istraživanja vlastitoga filmskog izraza i identiteta, koji će se kasnije razviti do međunarodne recepcije i izdvajanja ovih filmskih autora izvan okvira kinematografske konvencionalnosti. Nedjelja(1969.) Lordana Zafranovića nastala je po istoimenom kratkom filmu istog autora, tematizira se neprilagođeno, asocijalno ponašanje mladića u gradskom okružju. Društvena igra(1972.) Srđana Karanovića je potraga pojedinaca za popularnošću i atraktivnom društvenom i medijskom pozicijom, kao što je gluma na filmu. Karanovićev film je preteča znatno kasnije teatarskog i veoma popularnog sarajevskog komadaAudicija. Kud puklo da puklo(1974.) Rajka Grlića, kroz društveno kritički diskurs, 'brani' pojedinca i njegov stav, slobodni i nekonvencionalni izbor o provedbi vlastitoga življenja. Čuvar plaže u zimskom periodu(1976.) koncentrira se na pojedinca, zanesenog i naivnog mladog čovjeka, isprva poletnog no ubrzo potom demantiranog oporim i gorkim situacijama koje ga konstantno prate kroz život. U drami Specijalno vaspitanje(1977) Goran Marković tematizira urbanu delinkvenciju, djelatnost preodgojnih institucija, naglašavajući pritom visoku razinu socio-psiholoških odnosa među likovima.

Programska smjernica i namjera je, između ostalog, ukazati na povezanost 1968. godine s recentnim globalnim socio-političkim zbivanjima, te upozoriti na aktualne svjetske političke posljedice, nastale djelomično i iz spomenutih previranja. Također želimo upoznati mlađe generacije studenata filmskih i umjetničkih akademija, te sve zainteresirane, s općenitim uzrocima i razlozima šezdesetosmaškog bunta protiv političko-rigidnog i militarističkog establišmenta, a sve to sa specifičnih motrišta umjetnika, preciznije, iz pozicije danas eminentnih filmskih redatelja - a tada aktivista, sudionika protestnog previranja.

Njihova autentična tumačenja, mišljenja, priče, utisci i dojmovi, svakako mogu doprinijeti razumijevanju serioznog vremena u ne tako davnoj europskoj povijesti. Njihovi su filmski radovi kreativno angažirani i impregnirani tim vremenom, oni ukazuju na anomalije društvenog sustava, a stvarani su u svrhu zaštite slobodno izražene estetske, moralne i etičke misli i dostojanstva pojedinca, nasuprot političko-birokratske i klijentelističko-konformističke množine.