Glazba i dalje svira - Monthly Overview | Art-kino Croatia

U ovim neizvjesnim epidemiološkim vremenima, kuratori jesenjih filmskih festivala, od Beča i Zagreba do Ljubljane i Torina, unisono pjevaju neku novu verziju Queenovaca. Show Must Go Home!, poručuju nam oni. Zato u vašem i našem Art-kinu muzika i dalje svira. Naš jedini home ostaje mrak kinodvorane. Umjesto Show Must Go On, ali ne online, mi im odgovaramo, Now so long Marianne, It's time that we began to laugh, And cry and cry and laugh about it all again. Well, you know that I love to live with you... To su riječi balade velikog Leonarda Cohena posvećene njegovoj voljenoj Marianne Ihlen. Cohen je umro par mjeseci nakon svoje voljene norveške ljubavnice i muze, čija je kaotična romansa započela šezdesetih na grčkoj Hidri. Iako ta ista romansa kojoj je Nick Broomfield posvetio doks Marianne i Leonard: Riječi ljubavi, povlači za sobom i neke druge songove poput Hey, That's No Way to Say Goodbye i Bird On the Wire, ali i Cohenove glavobolje i konstantni osjećaj kreativne snage ljubavi.

I dok se Broomfield čiji doks prikazujemo s pečatom Impulse Festivala, već afirmirao u zoni glazbenog doksa (šifra: Whitney), veličanstvena Aretha Franklin kojoj su Alan Elliott i Sydney Pollack posvetili iznimni doks Amazing Grace, ukazat će se u najluđoj glazbenoj numeri Landisova kultnog komada Braća Blues (šifra: Think), s Wayfarer cvikama tandema Belushi & Aykroyd koje su ušle u povijest ekstravagantnog holivudskog spektakla u nadrealnoj Americani Howard Johnsons motela, garnirnoj cameo pojavama Twiggy, Carrie Fisher, Jamesa Browna, Caba Callowaya i Raya Charlesa.

Glazbenu prošlost Močvare, Radio Studenta kao zagrebačkog odgovora na ljubljanski Radio Študent i benda Tene Novak, priziva i prerano preminuli Marko Čaklović, kojem je njegov najbolji prijatelj Ivan Ramljak posvetio emotivni doks O jednoj mladosti, satkan od njegovih fotografija i videomaterijala koji je ostao za njim, dok su zajedno u Renault četvorci obilazili jadranske otoke. Neke od onih na kojima će Ramljak otkriti ruševine zaboravljenih kinodvorana (šifra: Kino otok). U vječnoj strasti prema glazbi i filmu.

Tu je i japanski glazbenik i glumac Joe Odagiri, koji je priskrbio status gotičkog buntovnika. Iako ćemo ga u Ciklusu japanskog filma upoznati u ponešto drukčijem, rigoroznijem izdanju, sa snenim i zenovski intoniranim komadom Sve se mijenja koji puno duguje metafizičkim narativima Kim Ki-duka (šifra: Proljeće, ljeto, jesen, zima...i proljeće). I sam Odagiri glumio je u Kimovu Snu. Iako je sada angažirao Kar-waijeva obiteljskog direktora fotografije Christophera Doylea i armenskog jazz pijanistu Tigrana Hamasijana. Iako je vrhunac Ciklusa neodoljivi komad Naoko Ogigami Bliski odnosi koji je na jednom od recentnih izdanja Berlinalea osvojio LGBTIQ nagradu Teddy. Riječ je o krajnje suptilnoj i emotivnoj storiji o alternativnim obiteljima, s 11-ogodišnjom Tomo koja se seli kod ujaka i njegove transrodne partnerice, dok zajedno štrikaju 108 šarenih nakurnjaka, koji će simbolično završiti na lomači junakove predoperativne prošlosti. Iako kemija autoričinih junaka priziva trešnjino stablo. Kad njegovi cvjetovi uvenu, odnosi kreću naopako. Kad su oni u cvatu, junaci su sretni, biciklirajući pored njihovih krošnji. No, pravo otkriće filma je neodoljivi Toma Ikuta u ulozi transrodne Rinko, kojeg se sjećamo u posve drukčijoj ulozi prerušenog policajca u Miikeovu The Mole Song. Jer, bento nikad nije bio tako queer.

I dok se u vodenoj melodrami Christiana Petzolda (šifra: Undine), autoru vraća njegov glumac fetiš Franz Rogowski, s Berlinom koji postaje maketa duhova, s anđelima palim na zemlju, koji se susreću u vlaku, grle i nestaju u strastvenoj ljubavi, Goran Bogdan čvrsto stoji na umornim nogama. Njegov camino od Priboja na Limu do Beograda dug 300 kilometara u potrazi za pravdom, priziva sve naše migrantske rute, nakon što njegova žena s kćeri i sinom u loachovski intoniranom uvodu uđe u tvornički krug, prijeteći da će zapaliti sebe i djecu ako mužu ne isplate otpremninu (Mi smo gladni i nemamo od čega da živimo). U takvim vremenima koja prizivaju sva naša ludila i opsesije, ostaju nam tek čudovišta Żuławskog iz berlinskog metroa (Opsjednutost), cirkuski frikovi Jodorowskog (Sveta krv) i mračni Fullerov spoj Pulitzera i umobolnice (Šok koridor). Garnirani brechtovskim ludilom Petera Brooka (šifra: Marat/Sade). Jer, The Freakshow Must Go On!.