Pogled i promatranje - Monthly Overview | Art-kino Croatia

Tlo sačinjeno od fluvijalnih vena i aorta koje su ispremrežile sparni, vlažni i magloviti teritorij. Ekspresionizam prirode u kojem se zemlja ponaša posve nezainteresirano. Takve su spektakularne panoramske snimke rijeke Guadalquivir na jugu Španjolske, kojima započinje začudni pulp Alberta Rodrigueza La isla minima (Močvara), čija je priča u isti mah duhovna i fizička. Trideset tisuća hektara rižinih polja na kojima živi veoma malen broj stanovnika. U tom prostoru dogodili su se stravični zločini nad ženama koje je kolektivna memorija gotovo zaboravila. Ali sjećanja na njih nanovo se vraćaju s nestankom dvije adolescentice. Ono što je od njih ostalo svodi se na poluizgorene fotografske negative na kojima su one snimljene u seksualnim pozama. Na scenu stupaju dvojica madridskih detektiva, koji se moraju suočiti ne samo s prošlošću tog teritorija, već i s traumama i odgovornostima vlastite prošlosti (film je povijesno ambijentiran 1980, neposredno nakon pada Francova režima, dok njegove rane još nisu zacijelile). Iako su kritičari često uspoređivali mračnu atmosferu Rodriguezova komada s kultnom TV serijom True Detective, to je prvenstveno film o pogledu i promatranju. Netko je vidio djevojke kako ulaze u tuđi auto. Policajci prate i špijuniraju navodnog ubojicu, ali i špijuniraju jedan drugog. Uvjek je tu netko koji skriven promatra nekog. Imamo čak i lik vidovnjaka koji promatra iznutra. A tu su i fotografski negativi, svojevrsni antonionijevski 'blow up', koji u završnici postaju više povijesni nego privatni. Smireni je to ali uznemirujući film o koletkivnim nemirima.

Pogled i promatranje postaju travanjska programska konstanta vašeg i našeg Art-kina. To nadasve dokazuje Boris Poljak, ujedno i navjeći voajer među četiri autora združenih u izvrsnom programu Poker asova (ostali su Faktor, Mustać i Čučić). Sjetimo se Poljakova seminalnog kratkiša Autofokus, ali i Splitskog akvarel u kojem predmet promatranja postaje plaža na splitskom Žnjanu, transformirana u poentilističko platno. Promatranje postaje i tema sjajnog doksa Web Junkie – Ovisnici o Internetu, čiji su akteri zurenjem u kompjuterski monitor već posve izgubili kontakt s vajnjskim svijetom. Neki su otišli tako daleko da su se čak naoružali pelenama da ne moraju prekidati svoju manijakalnu gejmersku aktivnost ako im mjehur popusti. No militantni rehabilitacijski tretmani kojima bivaju podvrgnuti u posebnim centrima, ne mogu jamčiti nikakve rezultate. Ostaje pitanje što im drugo osim virtualnog svijeta preostaje kad im je onaj stvarni svijet tako tmuran i besciljan. Sportske aktivnosti? One su ionako tek drugi oblik ovisnosti.

Intimni pogled i promatranje tuđe intime, događaju se i Nenadu Puhovskom u doksu Zajedno koji prikazujemo u odabiru klasika iz Factumove produkcije, a u kojem jedan od njegovih aktera vezan za invalidska kolica, pregledava internetske stranice svoje omiljene prostitutke. A uz odabir Factumentaraca, tu su i dva sjajna hibridna doksa - Mediterranea Jonasa Carpignana i Koza Ivana Ostrochovskog - koje povezuju likovi životnih očajnika. U Carpignana imamo izgbeglicu iz Burkine Faso koji se suočava sa svakodnvenim rasizmom, ali i dobrotom Kalabrije, nakon što je završio u jednom prihvatnom centru, radeći na plantaži agruma (scena u kojoj ga Rocco poziva na proslavu kćerina rođendana puno duguje onoj iz Žilnikove Destinacije Serbistan, s Francuzom i njegovim sinom koji će pozvati dvojicu afričkih izbjeglica u svoj vojvođanski stan nakon što ih je upoznao na vašaru). A u nazivu doksa Ivana Ostrochovskog krije se nadimak bivšeg boksačkog šampiona koji pokušava doći do novca za curin pobačaj (njegova šofera i trenera ne-glumi Zoran Lakčević), pri čemu se autorov prosede nije previše udaljio od filma Baršunasti teroristi koji je korežirao s Kerekešom i Pekarčikom.

Motiv siromaštva pokušava elaborirati i Ramin Bahrani u proleterskom trileru 99 domova, dok slijedi trajektoriju Adama McKaya (Oklada stoljeća), baveći se prokleto aktualnom temom deložacija koje provode banke kad im klijenti ne mogu otplaćivati kredite, pri čemu će njegov junak potpisati ugovor s vragom koji se ukazuje u liku nekretninskog brokera, nakon što biva preseljen s obitelji u neugledni floridski motel, čije očajne stanare povezuje ista sudbina.

I dok Bahrani stoji čvrsto na tlu pauperizirane Amerike danas, braća Coen (Ave, Cezare!) vraćaju nas u holivusku eru 'Bartona Finka', ali sada u puno ležernijem i razigranijem izdanju. Nakon svih onih biblijskih 'uskršnjih' filmova kojima nas je sustavno bombardirala naša dalekovidnica (s tom istom produkcijom sprdaju se i Coenovi kroz lik holivudskog glumca kojem je dodijeljena uloga rimskog centuriona u biblijskom spektaklu), ne preostaje nam drugo nego da se poput Josha Brolina ispovijedamo svaka 24 sata. Ako vas je u istom filmu zaludilo kvirovsko ludilo vruće plesne numere mornara Channinga Tatuma u stilu Genea Kellyja, trebali biste za pokoru izmoliti barem dva očenaša.