Priroda i društvo - Monthly Overview | Art-kino Croatia

Još od kultnog klasika Sama Raimija (Evil Dead) i njegovih kasnijih izdanka poput autorskog tandema Sanchez & Myrick (Projekt Vještica iz Blaira), iskonska šuma bila je i ostala jedan od kvintesencijalnih krajolika horor žanra. Ona postaje ultimativna opsesija Jasona Zade u Šumi užasa (The Forest), čiji je autor nadahnut japanskom šumom Aokigahara smještenom na podnožju planine Fuji, poznatijom i kao 'šuma samoubojica', čija je mitologija već nadahnula brojne umjetnike, od pisca Seicha Matsumota do sineasta Gusa Van Santa (The Sea of Trees). No Zada se više oslanja na J-horror estetiku. I dok su dijelovi njegove priče o duhovima doista snimljeni na originalnim japanskim lokacijama, Aokigaharu ovdje 'glumi' srpski Nacinalni park Tara, pa bi se ona mogla preimenovati u Aokigatara, iako je njegova glumica Natalie Dormer, poznatija kao Margaery Tyrell iz Igre prijestolja, glumica koja puno obećava.

Šumom kao terapeutskim lovištem okružen je i luksuzni hotel u Lanthimosovu Jastogu, transformiran u bračni laboratorij. U doksu Nepozvani kod Bergmana koji prikazujemo u Ciklusu novog švedskog filma, Claire Denis otkriva u krajolicima otoka Faro nešto sablasno, dok je interijer usamljene vile u kojoj se izolirao slavni sineast, okružen privatnom videotekom sa 1711 filmskih naslova, 'prelijep i tužan jer u njemu nitko ne stanuje'. A sličnim ambijentom divlje netaknute prirode džogira i hoda junak konceptualno minimalističnog komada Olea Giaevera Van sebe, u pokušajima da razbije dnevnu monotoniju uredske svakodnevnice, pri čemu junakova 'ekspedicija' otkriva njegove anksioznosti, snove, neuroze i seksualne žudnje, kao sina, oca i muža, dok njene planine i jezera postaju fizički i emotivni prostor na kojem on bilda golu (gologuzu) egzistenciju.

Iz prirode u društvo. Društvo sluga božjih, zaštićenih naizgled neprobojnim zidom hipokrizije i šutnje, gurajući pod tepih crkvene pedofilske skandale, sve dok ih nije raskrinkao investigativni tim dnevnika 'Boston Globe', što je dovelo do ostavke čelnog čovjeka bostonske nadbiskupije, iako je magnituda tog pedofilskog potresa bila puno šira i snažnija, zahvativši čitavu katoličku crkvu. Tim slučajem pozabavio se Thomas McCarthy u Spotlightu, podvlačeći etičku i dramaturšku snagu informacije, onako kako su to nekad radile perjanice holivudskog liberalnog filma poput Pakule, Lumeta i Redforda. Film je to koji govori o novinarskim idealima, pokazujući da sa smrću dobre i kvalitetne novine ne umiru samo njeni radnici i suradnici, već i priče koje oni objavljuju, ali i oni koji ih čitaju.

Poput McCarthyja, tako i Izraelka Mor Loushy u Cenzuriranim glasovima otkriva strogo čuvane tajne, koristeći kao polazišnu točku razgovore koje je pisac Amos krajem šezdesetih vodio s momcima iz kibuca nakon njihova povratka iz 'šestodnevnog rata' u valu euforije trijumfalizma i nabildane cionističke propagande. Oz je njihove radikalne ispovijesti u kojima oni progovaraju o silovanjima, masakrima Palestinaca i inim užasima s kojima su se suočavali, odlučio ukoričiti u knjigu. Ali izraelska vojna mašinerija je većinu snimljenih magnetofonskih traka uništila i cenzurirala. Danas su Ozovi sugovornici prešli sedamdesetu i dovode u pitanje žrtvu koju su podnijeli da bi izvojevali 'pobjedu'.

I dok Šveđanka Anna Odell (Godišnjica mature) u susretu s bivšim razredom zakazanim u fensi hotelu, pokušava ogoljeti strukture Moći, žrtva učeničkog nasilja u drami Pored mene Stevana Filipovića postaje profesorica povijesti koja biva žigosana kao 'kćer Udbaša', zbog čega će je nekolicina zakrabuljenih učenika sačekati u garaži i zaliti kantom crvene boje. No ona im potom odluči održati ponešto drukčiju lekciju, shvativši da bi počinitelji mogli biti učenici njenog razreda, te ih zaključa preko noći u praznoj školi i zaplijeni im mobitele, pretvorivši prostor učionice u teatar u kojem počinju izlaziti na površinu njihove latentne homoseksualnosti, ideološke i ratne frustracije, stari mobinzi i klasne razlike.