Razbijači sustava - Monthly Overview | Art-kino Croatia

Jokerov smijeh. Prije maske. Prije no što se prometnuo u našeg omiljenog zlikovca iz DC Comics ešalona. Zato Todd Phillips u Jokeru pokušava učiniti sve da izvuče svog junaka iz Burtonova ekspresionističkog dekora (šifra: Jack Nicholson) i Nolanova mraka (šifra: Heath Ledger). Ovdje nije riječ o prequelu već o Phillipsovoj autonomnoj naraciji. Jer, tijelo i um veličanstvenog Joaquina Phoenixa napajaju se stalno upaljenim televizorom, u vječnim fiksacijama o slavi u miljeu stand-up klubova. Kao da promatramo reinkarnaciju Ruperta Pupkina iz Scorseseova Kralja komedije. Samo što Robert De Niro više nije kralj komedije, već preuzima ulogu voditelja popularnog talk showa. Tragove Batmana prepoznat ćemo tek u liku Bruceova oca tajkuna Thomasa Waynea kao inkarnacije Trumpa. Jer, Phillipsov komad koji priča o svim našim maskama, dvostrukim identitetima, mamicama i veličanstvenim iluzijama, razorni je politički stejtment u kojem smrt trojice ljgavaca s Wall Streeta koji su u metrou terorizirali jednu djevojku, pokreće lavinu anarhoidnog neposluha. S razbijačima sustava koji će ulice Gothama transformirati u ulice nasilja, prizivajući newyorški blackout iz '77, dok Phillips iz daljine promatra zadnje odbljeske sumraka Novog Hollywooda.

I iznimni komad Nore Fingscheidt (šifra: Systemsprenger) uvršten u konkurenciju ovogodišnjeg Berlinalea, referira se na sve one klince koji ruše norme i pokazuju neposluh, ugurane u pukotine njemačkih dječjih domova i centara za socijalnu skrb. Iako furiozni ispadi autoričine male razbijačice sustava (ekstraordinarna Helena Zengel) predstavljaju izraz pobune i krik očaja u žilavim pokušajima se vrati obitelji. Ponešto drukčiji način pobune koristi Ajnur u Običnoj ženi Sherry Hormann, razbijajući rigidni islamski sustav odbacivanjem marame, bijegom od nasilnog muža Kurda i upuštanjem u vruću vezu s mladim njemačkim radnikom. I izvrsni Andreras Dresen (šifra: Gundermann) bavi se razbijačima sustava u emotivnom biopicu o istočnonjemačkom glazbeniku, čiji je prvi LP nazvan Manner, Frauen und Machinen (Muškarci, žene i strojevi), dok je Honecker javljao svojoj naciji da ne namjerava slijediti Gorbačova. Iako autor ostavlja dovoljno prostora junakovoj suradnji sa zloglasnim Stasijem. No, Gerhard Gundermann je prije svega bio radnik i socijalist, a tek potom glazbenik.

Poput Dresenova junaka čiji je život bio rastrgan između zadimljenih dvorana, tvorničkih dimnjaka i ugljene prašine, tako je i Dukla 61 Davida Ondříčeka (Tjedan češkog filma) ambijentiran u miljeu istoimenog čehoslovačkog rudnika, čija se tragična '61 vezuje za godinu u kojoj je nastradalo 108  rudara. Oni su imali malo vremena za razbijanje sustava. Tragedija u ponešto drukčijem tunelu događa se i junaku Tunela u režiji provjerenog Kim Seong-huna koji otvara već tradicionalni Ciklus korejskog filma u još jednom sam-protiv-svih scenariju. Iako autoru nije stalo do još jedne parabole o korejskom društvu, već su njegove vremenske elipse fokusirane na čistu akciju preživljavanja. Ciklus obuhvaća jedan otkriveni dragulj (šifra: Naš svijet) u režiji genijalne Yoon Ga-eun, kao kompleksni antipod Razbijačice sustava, iako se obraća istoj dobi, sa smrvljenim cvjetnim laticama koje zamjenjuju lak za nokte. No ako ste mislili da će Ciklus proći bez iznimnog Song Kang-hoa, onda ste se prevarili. U lanjskom izdanju vozio je njemačkog novinara Thomasa Kretchmanna u zelenom taksiju. Sada je on Čitač lica u istoimenoj povijesnoj drami Han Jae-rima. Iako ćemo ga nadasve pamtiti kao glumca fetiša Bong Joon-hoa, čije remek-djelo Majka možemo gledati vječno.

Kino kustos odabrao je estetiziranu Glad Tonyja Scotta, s vampiricom Catherine Deneuve koja u društvu Davida Bowieja vreba žrtve uz simbolične zvuke Bauhausa (šifra: Bela Lugosi's Dead), dok se naš voljeni Ziggie Stardust raspada u bolničkoj čekaonici u kojoj se 20 minuta pretvara u subjektivno stoljeće starenja. Konzervativni Roger Ebert opisao ga je kao agonizingly bad vampire movie, kao da je prespavao videospotovsku eru osamdesetih. Sa znanstvenicom Susan Sarandon koja sok od limuna iz Malleova Atlantic Cityja zamjenjuje lezbo-tuširanjem s Deneuve.

Od totalne stilizacije Gladi prelazimo u eru nekih novih vampira i razbijača digitalnog filmskog sustava (šifra: Wavelength) koji spajaju katodne cijevi s celuloidom i električne signale s analognim formatom slike, manipulirajući njenom frekvencijom i amplitudom. Ako se ovogodišnjoj Mostri u venecijanskim Arsenalima dogodio sumanuti live performans Tsai Ming-lianga (šifra: Improvisations on the Memory of Cinema), vašem i našem Art-kinu dogodit će se live performans Stefana Canape i Antoinea Birota u valnim dužinama.