Svi vole Ruth Rendell - Monthly Overview | Art-kino Croatia

Rituale šminkanja i odijevanja nevjeste, praćene zvucima crkvenih zvona i svadbenog marša, naglo zamjenjuje puno tužniji prizor. Nevjesta odjevena u vjenčanicu, glave ukrašene dijademom od orhideja, nalazi se u lijesu. Vjenčanje zamjenjuje smrt. Tako započinju uvodni kadrovi najnovijeg filma Françoisa Ozona Nova prijateljica, slobodne adaptacije istoimena romana nedavno preminule britanske spisateljice Ruth Rendell (šifra: The New Girlfriend). Europski autori naprosto obožavaju njen opus, naročito one romane koje je objavljivala pod pseudonimom Barbara Vine, u kojima nikad nismo posve sigurni da li su njihovi neuravnoteženi protagonisti sami krivi za svoje bezumne i apsurdne postupke ili se sudbina naprosto urotila protiv njih. Pedro Almodovar je adaptirao njen roman Live Flesh (Živo meso). A Claude Chabrol kojem posvećujemo veliku retrospektivu, snimio je u kasnijoj fazi čak dva filma prema autoričinim djelima – La ceremonie (1995) i La demoiselle d'honneur (2004).

Inače, La Ceremonie je adaptacija njena romana A Judgement In Stone. No dok Rendell u njemu konstruira suspense na liku nepismene sluškinje koja se zaposlila kod imućne obitelji, Chabrol igra na suptilnu psihosociološku studiju, uvodeći i lik njene prijateljice, ekstrovertne poštanske službenice. Prva ne zna čitati, a druga čita i ono što ne bi smjela. Da li njihova patološka zavist i nagomilana mržnja prema privilegiranim društvenim slojevima mogu rezultirati monstruoznim zločinom ili se sve svodi na njihovu 'funny game' koju izvode iz puke želje za avanturom? Odbacimo li Chabrolove marksističke teorije o klasnoj borbi (sluškinja u slobodno vrijeme gleda kvizove, a njeni gospodari paralelno uživaju u Mozartovu 'Don Giovanniju' na videu), autor se lukavo distancira od odgovora.

Iako su neki kritičari u Ozonovoj analizi seksualne represije i potisnute žudnje u buržujskom društvu pronalazili tragove Chabrola, Nova prijateljica je puno bliža Almodovaru, pogotovu u načinu na koji Ozon promatra rodnu transformaciju Davida u Virginiu (izvrsni Romain Duris), ali i Claireinu neolezbijsku žudnju prema toj istoj osobi (sjetimo se Dolanova komada U svakom slučaju, Laurence koji igra na slični motiv), sve to garnirajući dostatnom dozom bajkovitog bez koje autorov opus naprosto ne može egzistirati.

Ozonovu Claire glumi sjajna Anais Demoustier (Bird People i na ovogodišnjem Cannesu prikazan Marguerite & Julien). A uz maestralni duo Isabelle Huppert & Sandrine Bonnaire iz Ceremonije, odmah nam postaje jasno da je lipanj u našem i vašem kinu mjesec žena. Velikih glumica. Onih poznatijih poput oscarovke Julianne Moore (I dalje Alice) i onih nešto manje poznatih poput Emme Dante & Elene Cotte (Ulica u Palermu). Svaka od njih nalazi se za volanom i auti su im se susreli u jednoj uskoj ulici. Koja od njih ima prednost? 'Obje ste u pravu', kaže im susjeda. I doista, u njihovoj ulici, njihovu gradu i u njihovoj Državi ne postoje precizna pravila i svi su u pravu. Dante i Cotta se međusobno odmjeravaju, ali nijedna od njih ne želi popustiti. Njihov ulični duel postaje teatar atavizama talijanskog Juga, ponosnog i tvrdoglavog, alergičnog na pravila i čast. Postoje samo dvije stvari koje su u stanju riješiti situaciju: novac i smrt.

U Ulici u Palermu, lik Rosine cure glumi uvijek izvrsna Alba Rohrwacher (Samoća primarnih brojeva, Uspavana ljepotica), koju ćemo vidjeti i u Čudima u režiji njene sestre Alice. Poput Imhoofova doksa Više od meda, njen komad također pokazuje da film umočen u med može biti gorak (u oba filma pčele umiru od pesticida). Čak i kad je riječ o prvoklasnom organskom medu kojim njena heroina odjevena u etrušćanski kostim pokušava osvojiti glavnu nagradu u agrarnoj inačici talent showa u kojem se bira najbolji mali poljoprivrednik, te zadiviti njegovu voditeljicu Milly Catena (Monica Bellucci) oralno pčelinjim showom. 

Finu dozu gerijatrijskog aktivizma podario nam je i Danac Havard Bustnes (Bijesne bakice) čija će nam projekcija dobro doći kao odmor između dva Pikettyjeva poglavlja. A vrhunac gostovanja Animafesta dogodit će se sa Signe Baumane i njenim introspektivnim, melankoličnim, nadrealnim i ponekad duhovitim komadom Kamenje u džepovima u kojem autorica uz pomoć dvodimenzionalnih likova i predmeta pokušava evocirati vlastite psihološke probleme, ali i probleme triju generacija žena iz njene obitelji koje su kljukane tabletama dobar dio života provele u mentalnim institucijama, boreći se sa šizofrenijom i depresijom (kamenje iz naslova filma odnosi se na bakino samoubojstvo koje je pokušala izvesti u maniri Virginie Woolf).