Tilda, Janis, (Ex) Sigur Ros - Monthly Overview | Art-kino Croatia

Još se nismo ohladili od doksa B-Movie: Lust & Sound In West Berlin prikazanog u vašem i našem Art-kinu u sklopu Impulse festivala, u kojem ju je Mark Reeder snimao kako biciklira pored Zida, a naša voljena Tilda (Swinton) nanovo nam se vraća u Rasprskavanju Luce Guadagnina. Već na samom početku filma ugledat ćemo je tijekom koncertnog nastupa, odjevenu u 'glitter' kostim koji priziva Haynesov Velvet Goldmine, suočenu s publikom u deliriju koja je ispunila tribine stadiona do posljednjeg mjesta i daha. Ali operacija glasnica natjerat će je da prekine turneju, te se povlači u osamu vile na Panetelleriji, tom vulkanskom otoku do kojeg dopire miris jasmina s obližnjeg Tunisa. Vruće dane provodi u društvu macho dokumentariste Paula De Smedta koji se gol sunča pored bazena, nalik figuri s platna Davida Hockneya, koje  priziva i originalni naziv autorova filma (A Bigger Splash). Šest godina živjela je s Paulom, a šest godina s diskografskim producentom Harveyem. 'Kao na vinilu koji sadrži šest numera na jednoj strani i šest numera na drugoj', kaže. Dolazak potonjeg u društvu svoje kćeri nimfete, ostavit će tragove na njenom emotivnom i seksualnom 'vinilu', u totalnom rasprskavanju erosa, energije, žudnje, misterija, seksualnih tenzija, sentimentalne zbrke, sjećanja, potrage za najboljom ricottom i glazbe (Harveyev ples uz 'Emotional Rescue' od Stonesa naprosto je neodoljiv). Iako je Talijan Guadagnino relativno nepoznat našoj široj publici, ovo je nakon The Protagonists i sjajnog Io sono l'amore već treća Tildina suradnja s tim iznimnim sineastom koji ne poznaje granice, napajajući se onim što je Stan Brakhage opisao kao 'imagi-nacija'. Čisti puteni ljetni film.

Iz vruće Pantellerije na hladni Island u Vrapcima Runara Runarssona. Glazba i dalje svira, u eklektičnom spoju žestokog multiinstrumentaliste Kjartana Sveinssona, ex Sigur Ros, i milozvučnih napjeva crkvenog zbora sastavljenog od mladaca anđeoskih lica i glasova, u kojem nastupa njegov 16-godišnji junak Ari. Oni mu pružaju dostatnu dozu duhovnog oslobađanja u pauzi između druženja s vječno pijanim ocem i rintanjem u tvornici ribe, što će kulminirati neočekivano razornim prosedeom trećeg čina u kojem će se dogoditi njegov oproštaj od nevinosti. Nakon Ovnova Grimura Hakonarsona i šest filmskih basni Benedikta Erlingssona (O konjima i ljudima), Vrapci nas nanovo vraćaju primordijalnim instinktima islandske divljine i njenim sirovim idealima muževnosti.

Slične adolescentne nemire promatra i Rachid Bouchareb u Putu za Istanbul. 'Evo kako sam pronašla put prema islamu. Trebao mi je bog u životu. Pronašla sam stazu. Život mi se posve izmijenio...Ali upoznala sam Michaela, muslimana koji ima vjeru'. Te poruke napisane na ceduljama drži u rukama autorova junakinja Elodie u videu stavljenom na Facebook, u kojem najavljuje svoje preobraćanje. Živi s majkom i mačkom u idiličnoj kući na belgijskom jezeru. Vježba rukomet. Jednog dana odluči s dečkom otići u Siriju i pridružiti se džihadistima, promijenivši ime u Oum Sana. Majka ne može shvatiti što je njenu kćer natjeralo da se poput tisuća mladih zapadnjaka pridruži IS-u. 'U čemu sam pogriješila?', pita se majka. Poput nje, tako ni mi ne dobivamo konačne odgovore vezane za junakinjine psihološke motivacije

Glazba svira i u Ritmu ljubavi Borisa Petkoviča, s Juditom Franković kao slovenskom inačicom Vanesse Mae, koja će se nakon crossover nastupa u ljubljanskoj diskoteci upustiti u vezu s lokalnim 'čefurom' i hip-hoperom. Ipak, kruna glazbeno filmskog ljeta u dvorištu našeg i vašeg kina intimni je doks Janis u režiji Amy J. Berg u kojem naratorica Chan Marshall, poznatija kao Cat Power, čita pisma koja je velika Janis Joplin pisala obitelji i muškarcima koji su obilježili njen život. Sve to garnirano je brojnim koncertnim i inim footageom, te razgovorima s njenim prijateljima iz djetinjstva i umjetnicima. Janis na pozornici je sretna Janis. Kao što je to bila na brojnim fotografijama koje pokazuju njen zarazni smijeh.

Uz prikazivanje najgledanijih filmova koji su obilježili proteklu sezonu vašeg i našeg Art-kina, a koji sada izlaze pod zvijezde (Mladost, Sufražetkinje, Houston, imamo problem, Zvizdan), tu je već tradicionalno gostovanje Motovunskog filmskog festivala, te projekta Kino Mediteran. A dvorište našeg i vašeg Art-kina zamijenit ćemo na jednu večer pod zvijezdama s dvorištem Guvernerove palače, obilježavajući Dan antifašističke borbe šokantnim Pasolinijevim posljednjim filmom Salo ili 120 dana Sodome, čiji je autor transponirao De Sadeov klasik u Mussolinijevu fašističku republiku 1944. Iako je autor često naglašavao kako su njegovi jezivi prizori mučenja u stvari sadistička metafora fašizma, Pasolinijevi motivi bili su puno mračniji. Anti-fa susreće sado-mazo u brutalnim notama 'Carmine Burane' i Ennia Morriconea, natopljenima izmetom, krvlju i spermom. 'Pokrila sam lice dlanovima i sakrila oči prstima, ali slike su i dalje bile tu', rekla je Catherine Breillat, 'A onda samo opet pogledala film onako kako gledate sebe kad više ništa ne želite sakriti...Jer, 'Salo' mora postojati bilo da ste ga spremni vidjeti ili ne.'