Sinopsis
Usred ogoljenog i krutog zimskog krajolika ruralne Francuske pratimo krivudavu putanju Mone, beskućnice kompleksnog i proturječnog karaktera. Mona preživljava na otpadcima i prolaznim susretima s potpunim strancima. Početak je kraj – film otvara scena u kojoj otkrivamo njezino mrtvo tijelo u jarku. Zatim kroz niz analepsa i intervjua s ljudima koji su stupili s njom u kontakt slijedi rekonstrukcija posljednjih dana njezina života.
Monin portret načinjen je isključivo od onog što ljudi koje je srela kažu o njoj. Sama Mona jedva progovara. Njezinu tišinu možemo shvatiti kao način otpora. (nije li Duras rekla kako je svijet žene autističan). Mona intrigira, uznemiruje i izaziva gađenje kod ljudi koje susreće. Njezino prljavo, skitničko stanje utjelovljuje potpuno odbacivanje draži ženstvenosti i društvenih norma. Njezino tijelo utjelovljenje je zazornosti kako ga je pet godina prije nastanka ovog filma definirala Julija Kristeva u svojem djelu Moći užasa. Ogled o zazornosti. Varda ne pokušava prikazati Monu tako da s njom simpatiziramo – ona je neposlušna i prepredena kad mora biti, spremna učiniti sve samo da uz što manje napora prođe kroz dan. Bez ikakvih vidljivih planova ili svrhe, Mona napušta ljubavnike i prijatelje, povezujući se s ljudima samo da bi ih kasnije bezrazložno odbacila. Ledena neba, vjetar koji nosi pepeljasti pijesak i smrznuta polja žita reflektiraju hladan, sumoran i bešćutan svijet čije margine Mona nastanjuje.
Ovaj beskompromisno transgresivan film odlikuje jedinstveni feministički senzibilitet. Prekarnost Monine egzistencije daleko je od arhetipa slobodoumnog i romantičnog lutalice (je li takav način skitnje isključivo rezerviran za muškarce?) a proizlazi iz njezine autsajderske pozicije kao žene u seksističkom društvu. Posljednji je to u nizu filmova u kojima Varda iskazuje interes za isključene i marginalizirane. Varda nam pokazuje koliko je opasan i kratkog vijeka nedefinirani prostor koji njezina anti-junakinja zauzima uslijed svojeg distanciranja od društvenih očekivanja vezanih uz spol i klasu. Kako jedan od sugovornika cinično zaključuje: “Dokazujući da je beskorisna, ona pomaže sustavu koji odbacuje.”
Festivali i nagrade
César Awards, Francuska 1986 - Najbolja glumica (Sandrine Bonnaire) / Francuski sindikat filmskih kritičara - Najbolji film / Los Angeles Film Critics Association Awards 1986 - Najbolja glumica (Bonnaire) i Najbolji strani film / Sant Jordi Awards 1987 - Najbolja strana glumica (Bonnaire) / Venice Film Festival 1985 - Nagrada FIPRESCI, Zlatni Lav i OCIC;
Redatelj
Agnès Varda
Postoje bar dvije zanimljivosti koje se vežu uz ovu autoricu i njen ulazak u sineastički
→ više
U sklopu
Subversive Festival 2019
Dvanaesti Subversive festival, od 15. do 18. svibnja, stiže u Art-kino s dva programa - → više
15.-18.05.2019.
Ray & Liz
Ujedinjeno Kraljevstvo, 2018., režija: Richard Billingham, igrani
Što učiniti kada je svijet u plamenu?
What You Gonna Do When the World's on Fire?, Italija / Sjedinjene Američke Države / Francuska, 2018., režija: Roberto Minervini, dokumentarni
Melankolična djevojka
Das melancholische Mädchen, Njemačka, 2019., režija: Susanne Heinrich, igrani
Cléo od 5 do 7
Cléo de 5 à 7, Francuska / Italija, 1962., režija: Agnès Varda, igrani
Zaručnici s MacDonaldova mosta (Čuvaj se tamnih naočala)
Les fiancés du pont Mac Donald ou (Méfiez-vous des lunettes noires), Francuska, 1961., režija: Agnès Varda, igrani
Žene odgovaraju: Naša tijela, naš spol
Réponse de femmes: Notre corps, notre sexe, 1975., režija: Agnès Varda, dokumentarni
Jedna pjeva, druga ne
L'Une chante, l'autre pas, Venezuela / Francuska / Belgija / Sovjetski savez, 1977., režija: Agnès Varda, igrani