Bez zaklona - Filmovi | Art-kino Croatia

Noriju Sharifu, predanom medicinskom bratu u hitnoj službi bolnice u Jalawli nedaleko Baghdada (danas poznatom i kao središtu iračkog “trokuta smrti”) empatija nije samo u opisu posla, za njega je to način i smisao života. Kada mu prijatelj, filmski redatelj, preda malu video kameru i zamoli da snimi svoj život, rezultat toga dnevnika ustrajnosti i patnje ima sirovu neposrednost u kojoj se ogleda ne samo razaranje zemlje i patnje i pojedinaca i naroda, već i kako sama empatija postaje kolateralna žrtva sumanotog slijeda zbivanja u Iraku.

“Jeste li već bili kod nas?”, pita Nori pacijenta koji odmahuje glavom. “Onda niste iz Iraka!”, nastavlja uz smješak. Crnohumorna, ali u osnovi vedra i optimistična slika s početka filma vrlo brzo biva gurnuta u stranu dok Nori dokumentira rastuću plimu opasnosti i raseljavanja koja slijedi nakon povlačenja koalicijskih snaga 2011. i očekivanja dolaska snaga Islamske države.

Film započinje 2014. godine; Nori teško hoda pod neumoljivim pustinjskim suncem i umorno objašnjava poteškoće u pronalaženju pitke vode za svoju djecu i nadajući se da ih Bog ima u svojim planovima. Zatim zatreperimo tri godine unatrag; isti čovjek izgleda gotovo neprepoznatljiv – sretan Iračanin s obećanjem stabilnije poslijeratne budućnosti za njegovo četvero djece. Opet prebačeni u sadašnjost. Leševi, vrećice za tijelo, staklo i iverje na podu, pomiješani u bazene krvi, i pougljenjeni tragovi automobila i neprepoznatljivih predmeta. Preživjeli nakon artiljerijskog napada objašnjavaju koliko je teško živjeti nakon što izgubiš neki od udova.

“Sve je skupo u ovoj zemlji”, kaže jedan od sniljenih uz živahnu svadbenu pjesmu, “ali tužno možete dobiti besplatno.”

“Nedijagnosticirani rat” koji slijedi po američkom povlačenju postaje moćna i mučna priča, priča koja govori o duboko destabilizirajućoj prirodi dugotrajnih sukoba i geopolitičkih igara svjetskih velesila.