Canterburyjske priče - Filmovi | Art-kino Croatia

Osam priča povezanih likom hodočasnika i pisca Goeffreya Chaucera (P. P. Pasolini), koje za razliku od Dekameronove isprepletene strukture slijede jedna drugu i čine linearnu cjelinu, ponovo nas uvode u svijet srednjovjekovlja zabavljenog tropima o prevarenim muževima i očevima, neutaživim udovicama, poročnim starcima i pohlepnim svećenicima, no u ovom slučaju radi se o još slobodnijem prikazu bezbrižnih seksualnih odnosa koji su se dotad rijetko mogli vidjeti na platnima pa je redatelj imao dosta problema sa sudovima zbog optužbi za pornografiju, ali radi se o filmu u koji su 'škakljive' scene uvedene s punim estetskim smislom i opravdanjem.

Iako je u pitanju još jedan autorov prikaz bezbrižnog svijeta zabavljenog svojim zadovoljštinama i neopterećenog problemima suvremenog čovjeka, ovaj je film za razliku od prijašnjeg mračniji, nasilniji i bezbojniji jer je najizravnije vezan uz temu smrti, a priče su više fokusirane na prikaz seksualnosti u svojim raznorodnim ispoljavanjima, zbog kojih se, u ovom slučaju, moglo završiti i na lomači pa je u filmu prisutna i klasna komponenta, odnosno kritika. Film je Pasolini, potaknut uspjehom Dekamerona, snimao u Engleskoj s čitavom plejadom tamošnjih glumaca, uz iznimku nekoliko stalnih suradnika (Laura Betti, Ninetto Davoli, Franco Citti), a za njega je 1974. godine na Berlinaleu nagrađen Zlatnim medvjedom.