Sinopsis
Šokantan tempo Gorbačovljevih reformi i njegov odlazak na odmor komunistički tvrdolinijaši iskoristili su za organiziranje puča 1991. Gorbačov je uhićen, TV i radio su, umjesto programa emitirali isključivo Labuđe jezero (na koje, kako Loznica kaže, “Rusi i danas imaju Pavlovljev refleks”). Koristeći samo crno-bijele arhivske snimke, bez i jednog eksplicitnog komentara (maestralna montaža je bolji komentar od tisuća do sada ispisanih analitičkih stranica) Loznica tom događaju daje svu slobodu. Prosvjednici strasno lutaju starim imperijalnim trgovima Lenjingrada, ljetnom suncu živo se fućka za takve tričarije, rađaju se narodni napjevi, tračevi poprimaju razmjere Godzillinih rušilačkih pohoda. Je li Gorbačov ubijen? Dolaze li specijalci? Čiji? Barikade su podignute, u dalekoj Moskvi Jeljcin se nameće kao narodni tribun. Putin, lica prožetog strahom, premda u penziji još se uvijek vozika u crnoj Volgi. Političari – iako sveprisutni – nekako se nelagodno obraćaju masama: tko zna neće li njihove izjave završiti na “krivoj” strani Povijesti. Samoorganizirani građani, neki dovoljno stari da se sjećaju u krvi ugušene Kronštatdske pobune, glas koji viče “Mi ne želimo pijance”, opominjući na “revolucionarnu disciplinu”, prevrnuti autobusi i posteri protiv “samozvanaca” (termina bremenitog značenjima, i teško shvatljivog izvan Rusije i, možda, Engleske), spontana minuta šutnje tisuća okupljenih, ljudi na velikoj kapiji Zimske palače – isti, a toliko drugačiji od Eisensteinovih…
Na kraju, kao i u svakoj povijesti, događaj je tek zbir izgubljenih mogućnosti. Loznica nam je pružio jedan trenutak višestruko intimnoga u vremenu vrtložnih promjena. I moramo se zapitati: pogledajte ovaj duh – što se dogodilo s njime?! Gdje je nestao? Tko je to, i dođavola kako?!, uspio izaći kao pobjednik? Kako nam se mogao, nakon svega, dogoditi primjerice Majdan?
U ono što se, sa svim zakulisnim igrama, dogodilo kolovoza 1991. možda nikada nećemo biti sigurni. Ono u što možemo jest da će jednom, negdje, netko napisati i obraniti doktorsku tezu na ovom filmu. Jer to zaslužuje.
U sklopu
Human Rights Film Festival
Filmski program koji gostuje u Rijeci uključuje niz dugometražnih igranih i dokumentarnih filmova najrecentnije svjetske → više
10.-13.12.2015.
Sirijska ljubavna priča
A Syrian Love Story, Velika Britanija, 2015., režija: Sean McAllister, dokumentarni
No home movie
Belgija, 2015., režija: Chantal Akerman, dokumentarni
U tranzitu
In Transit, Sjedinjene Američke Države, 2015., režija: Albert Maysles , Lynn True, David Usui, Nelson Walker III, Benjamin Wu, dokumentarni
Lampedusa zimi
Lampedusa in Winter, Austrija, 2015., režija: Jakob Brossmann, dokumentarni
1001 noć: Nemirni
As Mil e Uma Noites: Volume 1, O Inquieto, Portugal, 2015., režija: Miguel Gomes, igrani
1001 noć: Opustošeni
As Mil e Uma Noites: Volume 2, O Desolado, Portugal, 2015., režija: Miguel Gomes, igrani
1001 noć: Začarani
As Mil e Uma Noites: Volume 3, O Encantado, Portugal, 2015., režija: Miguel Gomes, igrani
Klub
El Club, Čile, 2015., režija: Pablo Larraín, igrani
Groblje raskoši
Rak ti Khon Kaen, Tajland, 2015., režija: Apichatpong Weerasethakul, igrani
Braća
Bracia, Poljska, 2015., režija: Wojciech Staron, dokumentarni