Evanđelje po Mateju

Sinopsis

Nakon što je prethodne godine sudjelovao u radu na omnibusu Ro.Go.Pa.G. (1963.), za koji je snimio dio Skuta zbog kojeg je završio za sudu poradi blasfemije i vrijeđanja 'državne religije', za svoj sljedeći projekt Pasolini je, logično, izabrao Evanđelje po Mateju. Film se snimao na jugu Italije (Puglia, Calabria i Lazio), u redatelju svojstvenom neorealističkom stilu, u njemu je sudjelovalo lokalno stanovništvo kako bi se istaknuo naturalizam kanonskog teksta kojeg je autor odlučio prenijeti na film kronološki dosljedno kako bi se pak istaknula njegova nedosljednost. Priču dakle Pasolini nije naročito mijenjao niti dorađivao, ali je istu iskoristio kao poligon za vlastite autobiografske, simboličke i metaforičke reference (npr. redateljeva majka Susanna Colussi Pasolini glumi Djevicu Mariju, u lik Krista autor je unio vlastite poetske i ideološke nazore te ga prikazao kao revolucionara, a njega je pak glumio Baskijac Enrique Irazoqui, mladi militantno-ljevičarski nastrojen student iz Španjolske; za ulogu Krista, Pasolini je inicijalno na umu imao dvojicu pisaca: Jevgenija Jevtušenka i Jacka Kerouaca), što je pak bio jasan odmak od naturalizma. Zanimljiv je pritom i izbor glazbe korištene u filmu koja seže od američkog folka, bluesa i gospela (Lead Belly, Odetta), preko kongoanskih duhovnih napjeva (Missa Luba) do klasične glazbe (Bach, Prokofjev).

Protiv snimanja filma bila je jednako desnica, koliko i ljevica, kao i sama Katolička crkva koja je očekivala novi skandal na pomolu, ali je film uglavnom, i nevoljko, sve uhvatio nespremnima (osim, naravno, Komunističke partije, koja je svog nekadašnjeg člana oštro osudila). Često se uza ovaj film navodi podatak kako je prema jednom vatikanskom glasilu Pasolinijevo Evanđelje po Mateju proglašeno najboljim Isusovim prikazom, dok je isti povodom obilježavanja stogodišnjice filma skončao na listi 45 najboljih filmova prema mišljenju samog Vatikana.

Evanđelje po Mateju premijerno je prikazano na Venecijanskom filmskom festivalu i dodijeljena mu je druga nagrada, Srebrni lav. Film se redovito nalazi na svim relevantnijim listama najvrednijih naslova i često se navodi kao najboljim Pasolinijevim sineastičkim djelom.

Festivali i nagrade

Oscar, SAD, 1967 - NominacijaNajbolja scenografija, Najbolja kostimografija, Najbolja glazba / Nagrade BAFTA - Nominacija redatelju / Talijanski sindikat filmskih novinara - Najbolji redatelj, Najbolja fotografija, Najbolja kostimografija / Venecijanski filmski festiva - Natada OCIC i Posebna nagrada žirija;