Gabbla

Sinopsis

Prije svega, to su prostori koje sam prošao i ljudi koje sam sreo. Navigacijska ploča za mene znači uspostavljanje referentnih točaka i traženje njihovih poveznica, od jednog do drugog mjesta. Ploča sažima situaciju koja je geografska, prostorna, kao i društvena, politička, čak i geološka. U ovom filmu nema druge žudnje nego iscrtavati linije na poratnom krajoliku, sada kad je Alžir izašao iz rata koji je islamizam vodio protiv društva. Gabbla nema drugog cilja osim upisivanja ruta bijega, linija života uprkos bijegu, trenutnih puteva koji se pretapaju na one druge, ponavljajuće i neizmjerno drevnije... Polazimo od manjkavosti slike, njezina zrna, nedostataka leća koje nisu zamjenjive. To je memorija Roberta Franka ili Walkera Evensa koji su radili majstorske serije portreta s fotoaparatom koji se može kupiti na ulici. (Tariq Teguia)

Inland Tariqa Teguije pruža vizualnu i prostornu formu za mapiranje postkolonijalnog alžirskog prostora potaknutog putovanjem ilegalne migrantice koja je željela otići u Europu, ali je usred filma preokrenula svoju liniju kretanja kako bi se vratila u supsaharsku Afriku. Ovaj obrtaj dominantnog narativa o migraciji omogućuje Teguiji stvaranje eksperimentalne kartografije koja teoretizira unutrašnjost kao mjesto beskonačnog prostora. Sam naslov filma Inland implicira osjećaj zemljopisne neodređenosti i kretanja jer više označava orijentaciju, nego fiksno mjesto. U razgovoru za Cahiers du Cinéma, Teguia pojašnjava značenje izvornog naslova filma Gabbla, koji je kasnije upotpunjen engleskim Inland, kao označavanje referentnog mjesta mobilnosti: gabbla ne označava fiksni prostor, jednom kad se netko nađe na jugu ima i gabblu, zaleđe, udaljenost, unutrašnjost, dubinu. Teguia usmjerava gledatelja u krajoliku Inlanda kroz putovanje pritajene migrantice koja je u filmu imenovana samo kao djevojka (glumi je Ina Rose Djakou) i središnjeg protagoniste filma Maleka (kojeg glumi Kader Affak). Podsjetimo na radnju filma, djevojka se tajanstveno pojavljuje u Malekovoj prikolici dok on radi topografsko istraživanje za električnu tvrtku u Saidi u Alžiru. Skriva se od vlasti, njezini suputnici su gotovo svi mrtvi, nastradali prelazeći minirano okružje Saide. Malek odluči pomoći djevojci da dođe do Španjolske, njezinog željenog odredišta. Ipak, na polovici filma djevojka se predomisli i umjesto odlaska u Španjolsku odluči se vratiti u unutrašnjost, u supsaharsku Afriku. Malek i djevojka na karti odabiru rutu, ali gledatelj nema osjećaj smjera, nema znaka ili orijentira osim njihove odluke da slijede nevidljivu cestu koja vodi unatrag. Od tog kadra, Teguia rezom prelazi na seriju slika koje prikazuju tragove guma na pustinjskom krajoliku koje ukazuju da se putovanje pokrenulo. Linije ne otkrivaju nedvosmisleni smjer; množe se i ukrštaju s tragovima drugih vozila koje dodatno zamućuju kretanje, a nakon buđenja nestaju u pijesku kao da prelazimo more prazne karte. Ako je ovo film ceste, moglo bi se reći da je njegova cesta nestala. Odluka djevojke da preokrene liniju svog putovanja natrag u supsaharsku Afriku stvara ne samo inverziju dominantnog trajektorija migracije preko Mediterana, nego i predlaže novi zemljopisni imaginarij za postkolonijalni i postnacionalni film koji uzima u obzir kolonijalnu povijest restrukturiranja prostora kako bi proširio doseg imperijalne moći. (Anna Victor)