Gorka nadnica - Filmovi | Art-kino Croatia

U brzorastućem gradu istočne Kine migranti stižu i sanjaju o boljem životu. No, ono što tamo pronalaze su male mogućnosti i loši životni uvjeti koji guraju ljude u nasilne i okrutne odnose. Xiao Min, Ling Ling i Lao Yeh samo su neki likova u ovoj teškoj kronici današnje Kine.

Tema migracije, središnja u Ta’angu, razvija se ovdje na “unutarnjem” planu. Gorka nadnica prati troje ljudi koji dolaze u grad u istočnoj Kini da bi bili apsorbirani u lokalnu radnu snagu i samljeveni u žrvnju rada na normu. Karakterisitčno oštro, i vizualno i zvučno, film izbjegava estetsku finoću pri praćenju svojih likova, a Wang Bingovo odbijanje da nametne umjetnu narativnu strukturu čini Gorku nadnicu teškom za gledanje na mnogo načina – iako nema “punu dužinu” njegovih filmova kao što su Till Madneess Do Us Part ili West of Tracks.  Moguće je film promatrati i kao snažnu tezu suštine ‘filma sporosti’: da postoji jednostavno u samom svom postojanju, i da donosi što god svatko od gledatelja unese u njega. 

Niz je to slika, opažanja, krokija, svaki intimno isprepleten kao i život, staništa, situacije njegovih likova, svaki samo elaboriran u svrhu jačanja njihova kumulativna učinka. Postoji kao takav, a iskušava ne gledateljevu  toleranciju (kao primjerice Tsai Ming-iang u Psima lutalicama) ni svoje umjetničke preduvjete. Gorka nadnicaje prikladno nemilosrdna, nepopustljiva izjava o radu u suvremenoj Kini, njegova pojavnost se proteže čak i na ono malo kućnih scena, bilo kratkih preludija ili interludija između proširenih epizoda monotonog, besmislenog i ubitačnog rada; ponavljanja istog pokreta kao na traci. Plaća je mala, radni uvjeti su loši, životni uvjeti još više: prostranstvo (ali i zabrana) betona i nereda, i makro i mikro. U takvim okolnostima, Wang Bing pokazuje što (p)ostaje od ljudske prirode, te tako razotkriva istinski štetni učinak tog uzaludnog, klasnog iskorištavanja na karakter njegovih subjekata. Oni su konzumirani nepotrebnim potrepštinama i tragedija je neizbježna; neizbježna kao i njihova apatična reakcija na nju. Namjerno su uključene i incidentne situacije, ali je timbar i tih epizoda sukladan ostatku filma. Na svaki mogući način i uvijek, ono što pratimo na platnu težak je rad, a nadnica je gorka.

Česta skakanja iz jedne priče na drugu, odbijanje izvanjske, umjetne narativne strukture i otvoreno predstavljanje retoričkih argumenata zahtjeva od gledatelja nepomućenu koncentraciju i uranjanje u surov svijet konstantnog “lutanja” koje je, kako je sam Wang Bing rekao, postala dominantna konstanta kineskog društva.