Sinopsis
U srednjovjekovnom Japanu, suosjećajni guverner poslan je u progonstvo. Njegova supruga i djeca pokušala su mu se pridružiti, ali su razdvojeni i odrastaju usred patnje i ugnjetavanja.
Japan u XI. st. Guverner provincije Tairo je prognan jer se suprotstavio feudalnoj korupciji. Njegova supruga Tamaki, sin Zushio i kći Anju oteti su na putu prema mjestu njegova izgnanstva. Sansho, brutalni intendant posjeda u vlasništvu Ministarstva pravde, uzme djecu u roblje, a Tamaki prisili na prostituciju. Deset godina poslije, Zushio i Anju doznaju da im je majka živa te sestra pomogne bratu u bijegu, a potom se ubije da bi izbjegla kaznu. Došavši u Kyoto, Zushio podnese uspješnu žalbu premijeru te postaje guverner stare očeve provincije, ukida ropstvo i progna Sansha. Potom kreće u potragu za majkom.
Vrhunski primjer Mizoguchijeve ekonomične režije i svođenja stupnja redudantnih elemenata na minimum, film očituje i redateljevu zaokupljenost društvenim nepravdama vezanima za patrijahalne, feudalne strukture kao i ljudskom okrutnošću te čestom temom stradanja žene, razvidnom u motivima sudbina Anju i Tamaki. S vrlo malo krupnih i bližih planova, nešto više srednjih, i uz dominaciju polutotala i totala, osloncem na duge kadrove uz gotovo stalne, lagane horizontalne vožnje i vrlo polagana pretapanja, koja sprječavaju nagle promjene tona pri eliptičnom pripovijedanju, te uz fotografiju izrazitih bjelina, Mizoguchi postiže izniman elegični ugođaj i skladno uklapanje oniričkih komponenti u radnju što podcrtava i vrlo zoran prikaz prirodnih elemenata, posebice vodenih površina kao česte pozadine događaja (Anjuino utapljanje, završni susret majke i sina na obali mora). Tenzija brutalnosti brojnih prizora nasilja i vizualne elegancije upućuje i na diskretan autorski stav o ljepoti kao jedinoj protuteži čovjekovoj okrutnosti. Nagrađen Srebrnim lavom u Veneciji, film je potvrdio Mizoguchijev autorski status u zapadne kritike. U anketi časopisa Kinema Jumpo izabran je na 9. mjesto najboljih filmova godine. (Filmski leksikon, B. Kragić)
Festivali i nagrade
Cahiers du Cinéma 1960 - Najbolji film / Venice Film Festival 1954 - Srebrni lav;
Redatelj
Kenji Mizoguchi
Kenji Mizoguchi japanski redatelj (Tokio, 1898 – Kyoto, 1956). Iz siromašne obitelji, školovao se u → više
U sklopu
Ciklus japanskog filma: Klasici
Japansku će kinematografiju ove godine predstaviti velikani - Yasujirō Ozu, Kenji Mizoguchi i Shohei Imamura → više
07.-14.11.2019.
Okus zelenog čaja s rižom
Ochazuke no aji, Japan, 1952., režija: Yasujirô Ozu, igrani
Tokijska priča
Tôkyô monogatari, Japan, 1953., režija: Yasujirô Ozu, igrani
Rano proljeće
Sôshun, Japan, 1951., režija: Yasujirô Ozu, igrani
Plutajuće trave
Ukikusa, Japan, 1959., režija: Yasujirô Ozu, igrani
Legenda o raspetim ljubavnicima
Chikamatsu monogatari, Japan, 1954., režija: Kenji Mizoguchi, igrani
Život Ohare
Saikaku ichidai onna, Japan, 1952., režija: Kenji Mizoguchi, igrani
Balada o Narayami
Narayama bushikô, Japan, 1983., režija: Shôhei Imamura, igrani