Jirokichi Štakor - Filmovi | Art-kino Croatia

Jedni potpuno očuvani nijemi film Daisuke Itoa donosi priču o životu legendarnog lopova, japanskog Robina Hooda, Jirokichi Štakora.

Daisuke Ito, rođen 1898., filmom se počeo baviti kao scenarist, a kao redatelj je debitirao 1924. s Pričama jednog pijanca. Njegov film iz 1927., Chuijeva putovanja, masovno je pozdravljen od strane kritike. Okochi Denjiro, glavni glumac u ovome filmu, pod Itovom je redateljskom palicom prvi put glumio 1926. i pojavljivao se u većini filmova koje je Ito snimao do 1935. U gotovo svim filmovima koje je Ito snimio u tom desetogodišnjem razdoblju, direktor fotografije bio je Hiromitsu Karasawa. Nažalost, Jirokichi, štakor jedini je od dvadesetak nijemih filmova koje je snimio ovaj slavni trojac, a koji je očuvan u dugometražnom obliku.

Fabulu je Ito preuzeo iz romana Eijija Furukawe, zasnovanog na životu Nezumija Koze, ozloglašenog provalnika aktivnog početkom 19. stoljeća (na kraju razdoblja Edo). Nezumi Kozo nadaleko se proslavio svojim odvažnim kasnonoćnim pustolovinama, u kojima je pljačkao bogataške domove kako bi novce podijelio siromašnima. 1835. je uhvaćen i pogubljen. Film prati Jirokichija dok napušta Edo i kreće za Osaku kako bi umakao policiji. Putem sreće Osen, djevojku koju stariji brat prisiljava na prostituciju. Iako se Osen zaljubljuje u Jirokichija, on se priklanja Okino, siromašnoj djevojci iz propale samurajske obitelji. Jirokichi shvaća da je upravo on prouzročio propast obitelji Okino opljačkavši bogatoga feudalnog vladara u Edu. Nikichi, Osenin stariji brat, ima drugačije planove za Okino.

U ulogama Osen i Okino pojavljuju se sestre Naoe i Nobuko Fushimi. Ritmom filma čvrsto upravlja slijed prizora nabijenih akcijom i krupnim planovima. Budući da su krupni planovi u ono doba bili tehnički neostvarivi, direktor fotografije Karosawa morao se u tim scenama fizički približiti kamerom. Kad krupnim planom zahvaća Okinine ruke i vrat, scena zadobija suptilno smiren ton. Postoji očit kontrast između takvih mirno intoniranih i pažljivo kontroliranih scena, i kaotičnih scena borbe nabijenih akcijom i brzom montažom, što filmu daje silno opipljivu živost. Neprestane promjene u ritmu obilježene su i međunatpisima, u kojima izbor i tok riječi, te broj slogova daju čitavoj pripovijesti lirsku intonaciju. Snagu kojom progovaraju Itovi nijemi filmovi dodatno pojačavaju pripovijedne tehnike filmskoga pripovjedača. To, uz izraze na licima likova i pokrete njihovih usana, čine film nijemog razdoblja umjetnošću filmsko-scenskog govora.