Sinopsis
Durmiškan (Zurab Kipšidze) oslobođeni je kmet koji nastoji steći slobodu i za svoju ljubavnicu Vardo (Lejla Alibegašvili), no put ga navede na Osman-agu (Dodo Abašidze), trgovca i islamiziranog Guzijca, koji mu ponudi partnerstvo, što Durmiškana dovede do ženidbe za drugu ženu, posljedično i do sina Zuraba (Levan Učanejšvili). Iskorištavajući činjenicu kako je njezin nekadašnji ljubavnik prešao na islam, sada već priznata proročica, Vardo (Sofiko Čiaureli) na zahtjev izaslanika gruzijskog kraljevstva, koje pod prijetnjom islamske okupacije nastoji obnoviti sve tvrđave, daje savjet kako će Suramsku utvrdu, koja se iz neobjašnjivih razloga stalno urušava, popraviti jedino ako se u njezine zidove živ zazida mladić s plavim očima. Zurab pristane na žrtvu.
Nakon petnaestogodišnje stanke bavljenja filmom, što nije bilo uvjetovano produkcijskim razlozima, već represijskim, Paradžanov je za svoj povratnički projekt ponovo odabrao filmsku adaptaciju književnog djela, a ovoga puta radilo se o alegorijskoj pripovijetci gruzijskog pisca Daniela Čokandzea Tvrđava Suram i narodnoj pjesmi Naricaljka Zurabove majke, čiju režiju supotpisuje s glumcem i redateljem Dodom Abašidzeom. U kompozicijskom smislu, film se nadovezuje na Sajat-Novu/Boju nara jer se ponovo radi o osebujnim tabloima u kojima se prožimaju razni kulturni utjecaji, no ovaj put spoj tradicionalnog i modernog je naglašeniji, dok su žive slike fokusirane na kolektiv mjesto pojedinca te na ritualne obrede i koreografiju plesnih pokreta kojima redatelji dočaravaju etape na putu jednog legendarnog žrtvovanja.
U sklopu
Ludius, ludio... Sergej Paradžanov
Redatelj i scenarist, slikar i kolažist, kostimograf, scenograf i, jednom riječju, svestrani umjetnik, Sergej Paradžanov, → više
Sjenke zaboravljenih predaka
Тіні забутих предків, SSSR, 1965., režija: Sergej Paradžanov, igrani
Ašik-Kerib
Ashug-Karibi, SSSR, 1988., režija: Sergej Paradžanov, igrani