Sinopsis
La Séquence Armand Gatti
(Sekvenca Armanda Gattija, PHILIPPE GARREL, 5 min)
Exercice de Double Pensée
(Dvomišljenje u praksi, CAROLINE DERUAS, 5.30min)
Matter & Memory
(Materija i memorija, FERGUS DALY, 5.10min)
Je Vous Aime
(Volim te, OTHELLO VILGARD, 1.30min)
L’etat Tire Dans le Tas
(Vlasti pucaju nasumice, LIONEL SOUKAZ, 6.16 min)
LA MARCHE GAY
(Gay marš, LIONEL SOUKAZ, 1980, 13 min)
Label koji na ime Lionel Soukaz i sami Francuzi vole lijepiti je francuski pinor gay filma. Ali osim krucijalnog filmaškog doprinosa toj beskonačnoj borbi za prava na jednakost, Soukaz je u nju (bio) uključen i kao organizator nekoliko festivala i susreta koji su nerijetko rezultirali i bliskim susretima s organima vlasti.
U ovom kratkom dokumentarcu nastalom 14.10.1979. zabilježio je događanja s prvog marša glbtq populacije u Washingtonu (koji je službeno nazvan National March on Washington for Lesbian and Gay Rights), kao i neka od ključnih lica spomenute borbe (Allen Ginsberg, Guy Hocquenghem, Jean Genet…), u maršu pred nekim od ključnih lokacija nekih drugih borbi (Bijela Kuća, Senat…). Trideset godina kasnije ovaj, u slobodnom prijevodu, Veseli marš istovremeno je i bitan dokument jednog vremena koje je počelo rušiti tabue i podsjetnik da to rušenje ne mora nužno nositi negativan predznak.
IXE
LIONEL SOUKAZ, 1980, 48 min
Površnijem oku u prvi će plan pri gledanju ovog post-queer-punk eksperimenta pasti nizovi šokantnih, skandaloznih scena koje su, prema jednako površnim analitičarima, nastale primarno kao reakcija na cenzuriranje autorovog ranijeg rada Race d’Ep (HRV), usprkos pismima podrške imena kao što Foucalut, Deleuze ili Barthes. No izlistavanje tih raznorodnih transgresija, koje su ponovo urodile cenzurom, značilo bi zanemariti ono što kao rezultat njihovog spajanja ovdje nastaje. Istovremeno autobiografski esej i politički pamflet, Ixe (naslov koji, kako jedan manje površan analitičar ističe, valja čitati “kao vrisak, kao ranu”) je dubinski zaron u dekadentni kaos jednog mladog uma/tijela u procjepu između violentnog horora koje vidi u svijetu oko sebe i žudnje koju nosi u sebi. Kako ističe spomenuti, nepovršni, Guy Hocquenghem, četiri točke koje markiraju vrhove ovog imaginarnog križa su Rat, Seks, Religija i Droga – u prostoru između njih tako se realizira Deleuze-Guattarijev koncept žudeće mašine koja kreirajući divlji imaginarij vlastitog kozmosa demonstrira istovremeno nemoć vlastite snage i snagu vlastite nemoći… koje je nemoguće zaštiti od prelijevanja preko nikad šire postavljenog okvira filmskog platna. Jer, kako je sam autor jednom prilikon izjavio: “Neka Ixe bude mjesto analize, osobni rad (zrcalo) i slika 1980-ih. Neka bude sve to, ali iznad svega neka bude radost života, od koje nam se ježi koža.”
