Maštanja svježe udovice

Sinopsis

Prostor instalacije je prazna prostorija s prozorom koji gleda na ulicu. Jedini izvor svjetlosti u prostoriji je svjetlo videoprojektora koje pada na zavjesu navučenu preko otvorenog prozora. Video sadrži nekoliko različitih scena: plažu s otokom u pozadini, fotografiju zalaska sunca u Dubrovniku i fotografiju para. Između scena pojavljuje se tekst. Poput dviju poluprozirnih zavjesa koje se postavljaju jedna preko druge, tekst i slika su zamišljeni kao dvije površine, prednji plan i pozadina. Konceptualno, video se bavi pitanjem simulakruma. Ono što se na prvi pogled čini idiličnim otokom s palmama zapravo je prikrivena naftna platforma, a naizgled romantična fotografija Dubrovnika okupana svjetlošću crvenog zalaska sunca zapravo je ratna fotografija Dubrovnika u plamenu. Tekst se sastoji od riječi ‘brašno, jaja, mlijeko, sol, šećer’ i može se shvatiti kao bilješke ‘svježe udovice’ (koja je nedavno postala udovica), protagonistice djela. Tu je i suptilna igra između naslova djela i njegovih materijalnih elemenata (prozora), ukazujući na slavno umjetničko djelo Fresh Widow Marcela Duchampa.

(Fundació Antoni Tàpies; prevela Tanja Vrvilo)

Prozor na ulicu

Tko živi samotno, a ipak se ovda-onda želi negdje priključiti, tko s obzirom na promjenu danjeg vremena ili temperature, na prilike u zvanju i slično bez daljnjega želi u tome vidjeti nečiju ruku što se tu umiješala, a koje bi se mogao prihvatiti – taj neće dugo izdržati bez prozora na ulicu. A ako je s njim tako da ništa ne traži i samo kao umoran čovjek stupi do prozora, s očima gore-dolje između publike i neba, a n to neće te je glavu malko nagnuo natrag, ipak će ga konji dolje povući u svoju pratnju kola i galame i time, najposlije, prema ljudskoj slozi.

(Franz Kafka Das Gassenfenster, 1913; s njemačkog preveo Zlatko Gorjan; Franz Kafka, Pripovjetke: ZORA – GZH, Zagreb 1977.)