Odmah - Filmovi | Art-kino Croatia

Crno-bijeli hommage Novom valu zbiva se 1975., a prikazuje dokonu bogatašicu koja se zaljubljuje u mladog kriminalca sanjara. Kao što je opisano, posrijedi je trenutak post-šezdesetosmaškog osvješćivanja (čak – ili pogotovo – ako se svibanj '68. niti ne spominje), trenutak jalovosti, praznine, gubitak radikalne subjektivnosti: otuđenje svojstveno društvenom poretku koji uzvraća udarac ljudskim bićima ledenom osvetom. Bogati tinejdžeri iz 70-ih možda i vole eksperimentatorski stil života (droga, seks, putovanja), no već su zaboravili ili izgubili doticaj s političkim iskustvima i uvidima starije braće i sestara. Oni su besciljni, prazni, no na jedan nov način, kao dio novog društvenog raspoloženja, koje Jacquotov odabir crno-bijele widescreen fotografije (autorice Caroline Champetier) savršeno sumorno prikazuje (čudni, kratki, izblijeđeni, stisnuti ili rastegnuti arhivski snimci iz tog razdoblja naglašavaju opći melankoličan ton).

Benôit Jacquot (1947, Pariz) s filmskim je radom započeo u 1970-ima kao asistent redetelja na filmovima Nathalie Granger (1972) i India Song (1975) prema Marguerite Duras. Tijekom trideset godina izgradio je impresivan opus psiholoških drama, romana, kazališnih predstava i prilagodbi (James, Marivaux, Constant, Borges, Dostojevski, Mishima...). „Jacquot mi je jednom prilikom objasnio da je pomoću kamere u stalnom pokretu i jedinstvenog trajanja u La Fille Seule pokušao snimiti film čija se radnja zbiva u 'mentalnom vremenu'. Ovo savršeno opisuje čitav njegov opus, koji je, sve u svemu, jedan od najdirljivijih u cijeloj modernoj kinematografiji. Na određen način svaki se Jacquotov film zbiva u mentalnom vremenu, posvećen ostvarenju prekrasne ambicije: da se što je pažljivije i što je profinjenije moguće opiše odnos unutarnjeg i izvanjskog svijeta.“ (Kent Jones) Piers Handling bi dodao: „Moralno središte svakoga rada koji sam vidio je uvijek žena.“