Praksa čini majstora - Filmovi | Art-kino Croatia

Sanja kao autorica prerađuje svoje djelo Practice Makes a Master.

Ja sam ga, kao plesačica, pozvana izvesti.

Upoznajemo jedna drugu, osobno, i rad one druge.

Dobivam video vrpcu i ‘učim’ izvedbu s vrpce. Gledajući vrpcu, promatram i zapisujem razdaljine, ritam, oblike, dis/kontinuitet radnje, evocirane slike.

Predstava Practice prvi put je izvedena u galeriji i tamošnji je prostor bio pretvoren u malenu pozornicu s bijelim zastorima u pozadini, jednostavnim svjetlom koje se palilo i gasilo te snimkama Merilyn Monroe kako pjeva na pozornici slične veličine, negdje u američkoj provinciji, u filmu Autobusna stanica. Tako je prostor iznova stvorio pozornicu, ali ne i kazalište, i to smo odlučile zadržati iako je ‘izvođač’ sada kazališna funkcija.

Radnja-akcija sastoji se u tome da se dovedem u situaciju u kojoj stojim na malenoj improviziranoj pozornici u mračnoj sobi, s bijelom plastičnom vrećicom na glavi, i ne mogu vidjeti ni prostor ni publiku, jedva dišem, namjerno padam i ustajem.

Moja je namjera utjeloviti, nastaviti iskustvo, učiti, reprezentirati, obnoviti izvedbu.

Jesam li ja na dvostruki način prijenos Sanjina djela: u prostoru (ja sam ta koja pleše, a ne ona) i na drugačiji način u vremenu (jer je prije plesala ona)?

(Sonja Pregrad, fragmenti teksta Sanje Iveković i Sonje Pregrad 5 DA za obnovljenu izvedbu, Frakcija br. 51/52, jesen 2009.)