Projekt Florida - Filmovi | Art-kino Croatia

Topao, osvajajući i graciozno životan, film «Projekt Florida» redatelja Seana Bakera je duboko dirljiv i nezaboravljiv pogled na djetinjstvo.  Smještena na razmeđi autocesta, radnja filma prati šestogodišnju Moonee i njezinu buntovnički nastrojenu majku Halley u razdoblju ljetnih mjeseci. Njih dvije iz tjedna u tjedan žive u motelu «Magični dvorac» kojim upravlja Bobby, čiji kruti vanjski izgled skriva njegov karakter prepun ljubaznosti i suosjećanja. Unatoč nimalo prijateljski nastrojenom okruženju, Moonee nema poteškoća s svakodnevnim uživanjem u životu, upuštajući se u bezbrojne avanture s novopridošlicom Jancey koja joj ubrzo postaje najboljom prijateljicom. Međutim, Moonee nije niti svjesna da njezinu delikatnu fantaziju o životu održava težak rad i žrtva njezine majke, koja je prisiljena istraživati sve opasnije mogućnosti kako bi priskrbila sredstva za pristojan odgoj svoje kćeri...

---

Arhiv (HRFF sinopsis)

Počeli su ljetni praznici. Mala Moonee i njezini prijatelji Scooty i Dicky dane provode bez nadzora odraslih u igri čija se pravila mijenjaju kako im se prohtije. Moonee sa svojom bandom uživa na ljetnom suncu dok njezina majka Halley pokušava spojiti kraj s krajem, pronaći novi izvor zarade, skupiti siću koja će za još tjedan dana produljiti njihov boravak u Magičnom dvorcu, motelu okrečenom ljubičastom bojom u kojem odsjedaju putnici koji su htjeli u obližnji Disneyland, ali su greškom završili u toj nedođiji. No, Moonee na svijet gleda drugačijim očima, i njezin dom svaki dan opravda svoje ime. 

U najvećem dijelu filma čudnu floridsku suburbiju gledamo očima djeteta. Kamera je pritom redovito u razini dječjeg pogleda. Bez obzira na to, odrasli se nikad ne doimaju kao nadmoćni, banda osnovnoškolaca suvereno vlada tim magičnim svijetom. Sean Baker stvara i postupno pojačava osjećaj nelagode, napetosti i, konačno, frustracije, jer bismo se, sukladno kodovima klasičnog fabularnog stila, trebali identificirati s djetetom kroz čiju vizuru gledamo, a to nam sustavno ne uspijeva jer drugačije razumijemo ono što vidimo. Iskustvo djeteta koje gleda i iskustvo nas, koji smo pozvani da gledamo s njom, ne mogu biti ista. Mi istodobno vidimo i manje i više od nje. S jedne strane, naš je pogled osiromašen, ne vidimo fantazije kojima je protkan magični svijet djetinjstva. S druge strane, mi vidimo bijedu koje Moonee nije svjesna, znamo da bi ta djevojčica već sutra mogla ostati bez krova nad glavom, ne možemo je ne vidjeti nego kao žrtvu krize tržišta nekretnina. S Moonee živimo jedno ljeto, a najveća tragedija je u tome što svako ljeto dođe kraju.  Ona prvu lekciju neće naučiti u školi. Morat će naglo odrasti: na putu je da se po prvi put simbolički identificira s nama i vidi samu sebe onako kako je mi vidimo. 

Sean Baker s ovim je filmom, kao i Andrea Arnold s American Honey, upotrijebio većinom naturščike da snimi studiju koja bi mogla proći kao etnografija ekonomskog naličja američkih fantazija: u slučaju Arnold to je supkultura “Mag Crew” kao pervertirani oblik kontrakulture, a kod Bakera to je Kissimmiee kao neprepoznatljivi, žalosni prežitak Disneyjeve urbanističke vizije. Naime, nacrt Walta Disneyja uključivao je puno više od tematskog parka. Supstanca njegove vizije na koji se referira naslov Bakerova filma bio je radnički grad koji je trebao nastati u blizini onog što je danas Disneyland. On je trebao biti korektiv svih zala koje je Disney zamjetio u Los Angelesu - gradu bez jasnog centra, s premalo pješačkih zona i previše automobila. Njegova ideja bila je izgraditi  grad  u obliku koncentričnih krugova u čijem bi centru bio moderan hotel okružen poslovnom zonom. Taj hotel trebao je okruživati zeleni pojas sa školama i zgradama za izvannastavne aktivnosti, a njega rijetko naseljena predragađa, dok bi onkraj njih bili smješteni industrijski parkovi. Hotel u središtu urbanističke završio je kao  zadnje utočište proletarijata koji bi bilo kada mogao završiti bez krova nad glavom, bilo gdje.