Sou Hami. Strah noći

Sinopsis

Upoznala sam Moryja zimi 2008. Bio je jedan od 1000 skvotera iz Cachana izbačenih iz svojih stanova, a desetero Malijaca je protjerano iz Francuske. Mory je spontano snimao njihovu borbu i prikazavši mi svoj film rekao: Moram pustiti ove slike, one moraju govoriti, sanjam da ih prikažem u Africi. Zajednički smo organizirali projekcije u Maliju, turneju pokretnog digitalnog kina. Dvije godine nakon što smo se upoznali, uzela sam kameru i odlučila ga pratiti na projekcijama njegovog filma. (Anne-Laure de Franssu)

Serge Daney jednom je predložio divnu formulu: Pravi film donosi vijesti s mjesta gdje ste. Međutim, Daney nije napisao da je film važan u procesima neidentiteta i nenacionalog: preuzimanja vijesti od nekoga. Jednom se, na primjer, u Španjolskoj 1936. godine ta gesta zvala internacionalizam – i ta zastarjela riječ još uvijek nosi vrijednosti koje se mogu koristiti kao alati protiv globaliziranog filma, procesa identifikacije nametnutih geografijom, poviješću i administracijom – a ne egzistencijalnim, singularnim, slobodnim izborom. Film Anne-Laure de Franssu Sou Hami, Strah noći izvrstan je primjer brzog učinka direktnog svjedočenja slikama. Sou Hami je fascinantan eksperiment koji prati filmskog aktivista Moryja Coulibalyja tijekom projekcija njegova filma Gledajte dragi roditelji (Regardez chers parents) u Africi. Film Gledajte dragi roditelji snimljen je 2006. godine, u jeku sukoba “1000 na Cachanu”, kada su tisuće ljudi uhvaćene u nemilosrdne zamke antimigracijske politike francuske vlade. Ljudi su deložirani manu militari iz zgrade F na Sveučilištu Cachan i bačeni na ulicu, a mnogi od njih beskućnici, često i bez dokumenata, okupili su se u gimnastičkoj dvorani Cachana. Nekoliko filmaša pratilo je njihovu borbu, uključujući Moryja Coulibalyja, aktivista i zastupnika deložiranih obitelji. Mory je snimao zbivanja uz pomoć Anne-Laure de Franssu i njezine organizacije II mots en images, a ona ga je zatim slijedila s kamerom tijekom njegovog putovanja u Mali, od grada do sela gdje je prikazivao film gledateljima koji su bili zaprepašteni nasiljem policijske države, i čiji komentari predstavljaju jednu od najmoćnijih kritika vladine politike. Ovo nevjerojatno iskustvo omogućuje nam da vidimo što film može učiniti u određenoj situaciji. Rezultat je čudesan film o moći slika, jedna od najvažnijih suvremenih vizualnih gesta koja govori o radu s filmom. (Nicole Brenez)