Stalker - Filmovi | Art-kino Croatia

Pisac (Anatolij Aleksejevič Solonjicin) i Profesor (Nikolaj Grigorjevič Grinko) unajmljuju vodiča – znanog kao Stalker (Aleksander Leonidovič Kajdanovski) – da ih odvede u zabranjeno područje nazvano Zona s ciljem da pronađu Sobu, prostor u kojem se ispunjavaju najskrivenije ljudske želje.

Nastao kao vrlo slobodna prerada SF romana Piknik na rubu puta braće Strugacki, Stalker je drugi izlet Andreja Tarkovskog u znan-fan vode, inače žanru vrlo popularnom iza tzv. Željezne zavjese. Za to su svakako zaslužni alegorijski potencijali žanra, no Tarkovskog je više zanimao metafizički, odnosno filozofski i religijski aspekt samog djela i njegovog glavnog lika – Zone. Stoga su i brojna tumačenja ovog filma koja sežu od distopijskih motiva nuklearne katastrofe, preko ljudske nepouzdanosti u vlastita vjerovanja do ekoloških tema i odnosa prema totalitarizmima prošlog stoljeća, sve do pitanja utopijskih potencijala Zone. Samo snimanje filma prolazilo je kroz razne iscrpljujuće faze i trzavice na setu pa je, recimo, Georgij Rerberg (snimatelj filma Zrcalo), prvotno odabrani direktor fotografije zamijenjen drugim snimateljem, Aleksandrom Knjažinskim (o toj je epizodi ruski redatelj Igor Majboroda 2008. godine snimio i dokumentarni film Rerberg i Tarkovski: druga strana Stalkera, a o istoj epizodi vrlo je iscrpan i tekst filmske kritičarke Koraljke Suton na sajtu Cinephiliabeyond). Bio je to i zadnji film što ga je autor snimio u Sovjetskom Savezu. Stalkera odlikuju tipično za Tarkovskoga elaborirana fotografija (u rasponu od crno-bijele preko sepije do fotografije u boji), komplicirane vožnje kamere (ističe se višeminutna kadar-sekvenca ulaska u Zonu na drezini), pomno odabrane lokacije i impresivna scenografija te glazba Eduarda Artemjeva.