Tajna Kaspera Hauzera - Filmovi | Art-kino Croatia

Na glavnom nirnberškom trgu 1828. građani su zatekli mladića s pismom u ruci koje je tvrdilo kako se zove Kaspar Hauser (Bruno S.) i da je odrastao izoliran od svijeta. S mukom je hodao i ponavljao fraze kao papagaj pa ga je građanstvo, nakon prvotne podozrivosti, smjestilo u cirkus jer nije znalo što bi s njim. Sve dok se nije pojavio profesor Georg Friedrich Daumer (Walter Ladengast), koji je preuzeo skrb na sebe te ga naučio čitati i pisati. Tijekom tog procesa, postaje očevidno kako se radi o vrlo inteligentnoj osobi, sposobnoj da svojim zdravorazumskim mišljenjem uzburka bidermajerske (čitaj: malograđanske) duhove te dokaže nelogičnosti neupitnih sudova (religija, filozofija…). Za njega se počinju zanimati znanstvenici i plemstvo, no u isto vrijeme Kaspara nalaze onesviještenog i krvave glave.

Biografsko-povijesna drama Kaspar Hauser (njem. Jeder für sich und Gott gegen alle, hrv. Svatko za sebe i Bog protiv svih) još jedan je Herzogov film koji u fokus stavlja odnos pojedinca i društva te propitujući isti ne ostavlja prostora sumnji kako nečija drugačijost – makar se radilo o djetinje nevinom biću – znači osudu pojedinca na odbačenost (ostracizam) ako se ne prilagodi običajima, makoliko bizarni bili. Za naslovnu ulogu redatelj je, nakon gledanja dokumentarnog filma o berlinskim uličnim sviračima, odabrao čovjeka čija je biografija bila ispunjena odrastanju u internatima i prisilnim boravcima u ludnicama, pardon mentalnim institucijama, izloženosti ljudskoj okrutnosti i prepuštenosti samom sebi. Zvao se Bruno S. (pravo prezime Schleinstein) i bio je samouki glazbenik. Već samim tim odabirom Herzog je rekao štošta o društvu u kojem je živio, prokazujući daljnjom razradom tragične Kasparove sudbine sustav mišljenja na kojem su kultura i civilizacija utemeljeni. Film je 1975. godine premijerno prikazan na festivalu u Cannesu gdje je ovjenčan Velikom nagradom žirija, Nagradom Ekumenskog žirija i nagradom Međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI.