Tengu hajka - Filmovi | Art-kino Croatia

Jedan od velikih japanskih animatora, Noburô Ôfuji (1900.-1961.) najprije je naukovao kod Jun'ichija Kouchija, pionira industrije, da bi potom zasnovao vlastiti studio dvadesetih godina prošlog stoljeća. Premda je kolažna animacija u ono doba već bila dominantni oblik animacije, s papirnatim isječcima likova koji se minimalno pomiču u svakom fotografiranom kadru, Ofuji se isticao korištenjem tradicionalnog papira Edo Chiyogami, koji na sebi već ima otisnute dekorativne dezene. Kasnije, pedesetih godina 20. stoljeća, kad je njegov jedinstveni svijet predstavljen u inozemstvu, postao je prvi japanski animator poznat na Zapadu.

Noburo Ofuji režirao je 1934. nadrealno komičnu predkompjutorsku igricu istjerivanja duhova Tengu u kojoj glavni crtani lik mačke Neko traumatizira par Tengua s ptičjim kljunovima, koji će iz vile kidnapirati gejšu plesačicu. Tengui su još jedan rod Yokaija. Ponekad neprijateljski a ponekad zaštitnički nastrojeni, ali uvijek zastrašujući, Tengui se u folkloru pojavljuju u dva oblika, od kojih su oba predstavljena u ovom kratkom filmu. Pticoliki oblik stariji je od ta dva, i često je bivao antropomorfiziran kao ljudski lik s iznimno dugačkim nosom. Budući da su smatrani čuvarima planina i prirode, njihove maske i prikazi često se mogu naći u ruralnim i prigradskim područjima, kao što je gora Takao ili na periferiji Tokija. U nekim pričama, Tengui su duhovi ljudi koji su podlegli taštini i aroganciji; neki od njih postali su neprijatelji budizma, dok su drugi zadržali tragove uljudnosti, na koje se moglo pozvati za duhovnu zaštitu. Ipak, kidnapiranje je za njih poprilično uobičajena aktivnost. Opet, pod očitim utjecajem američke animacije, ali u rodnom obratu - samuraj koji rastjeruje Tengue u visoko koreografiranom plesnom nadmetanju, opasno je nalik Betty Boop.

Tengu hajka na japanskom: 天狗退治