Tri Ane - Filmovi | Art-kino Croatia

Umirovljeni vozač tramvaja Marko Petrić (Dušan Stefanović) iznenada doznaje da mu je kćer Ana, za koju misli da je s majkom stradala u ratu, možda živa. U Crvenom križu ga upućuju na glumicu Anu Ristić (Svetlana Mišković), iz Zagreba mu se javlja Vera (Marija Kohn), rođena Petrić kojoj ime nije pravo, a tijekom boravka u Zagrebu sazna za liječnicu Anu (Dubravka Gall) koju su kao ratno siroče posvojili prof. Mandić (Tito Strozzi) i njegova sestra Adela (Vera Misita). Pritiješnjen lažnim nadama i stalnom sumnjom te suočen s posljedicama koje uzrokuje u životima ljudi koje posjećuje, Marko se odluči vratiti u Beograd.

Nakon neuspjeha s filmom Samo ljudi Bauer se odlučio na pažljivu pripremu svog sljedećeg filma za kojeg je poziv stigao iz Beograda, što je bio prvi u nizu njegovih kasnijih izleta izvan hrvatske kinematografije, a kao producent filma ponudio se Vardar film iz Skoplja. Film odlikuju neorealistički utjecaj i dokumentaristički stil, čemu je svakako doprinijela i kamera snimatelja većine Bauerovih filmova i jednog od njegovih najpouzdanijih suradnika Branka Blažine, koji su se najjasnije očitovali u gotovo naturalističkom oslikavanju ondašnje svakodnevice, bilježenju neprivlačnih ambijenata (ulazak u dvorišta i odlazak na smetlišta) i njihove sumorne atmosfere – zbog čega se film smatra pretečom crnog vala – te u odabiru statista za glavnog glumca i depatetizaciji glumačkih izvedbi u inače emotivno vrlo potentnoj priči. Film je sam autor držao vrhuncem svog opusa, ocjena kojoj se priklonio i dobar dio kritike prilikom prevrednovanja njegovog djela tijekom osamdesetih i kasnijih godina, no film u vrijeme svog izlaska nije postigao dobar prijem niti su prepoznate njegove nesumnjive kvalitete pa je na Pulskom filmskom festivalu osvojio, moglo bi se reći utješnu, III nagradu žirija. (Među rijetkim tadašnjim kritičarima koji su pisali pohvalno o ovom filmu bio je Dušan Makavejev.)