Ujak Boonmee prisjeća se svojih bivših života - Filmovi | Art-kino Croatia

Bolujući od zatajenja bubrega, ujak Boonmee (Thanapat Saisaymar) odlučio je svoje posljednje dane provesti u okruženju bližnjih: sestre pokojne žene Jen (Jenjira Pongpas), nećaka Tonga (Sakda Kaewbuadee) i medicinskog asistenta Jaaija (Samud Kugasang). Sluteći blizinu smrti, u posjet mu dolazi pokojna žena Huay (Natthakarn Aphaiwonk), a kući se vraća i davno nestali sin Boonsong (Geerasak Kulhong) u reinkarniranom obličju. Meditirajući o mogućim uzrocima svoje bolesti, Boonmee se jednog dana u pratnji 'obitelji' odlučuje posjetiti mističnu pećinu, svoje prvo rodno mjesto.

Nakon osvajanja glavne nagrade u canneskom programu Izvjestan pogled 2002. godine za film Blaženo tvoj te Glavne nagrade žirija 2004. za Tropsku bolest, tajlandski je nezavisni filmaš Apichatpong Weerasethakul 2010. godine kući odnio i Zlatnu palmu koja mu je dodijeljena za film Ujak Boonmee prisjeća se svojih bivših života. Time se žanr tzv. slow cinema još jednom potvrdio kao možda i najdominantnijim odvjetkom art-filma u europskom festivalskom trokutu: Cannes – Locarno – Venecija, a sam redatelj kao jedan od njegovih najeksponiranijih 'ambasadora'.

Kako se film prikazuje povodom postumno objavljene knjige Dragana Rubeše, valjalo bi navesti što je dugogodišnji suradnik Art-kina o samom redatelju i Ujaku Boonmeeju zabilježio u mjesečnoj najavi za veljaču 2011. godine: „To je film krajnje jednostavnih i primitivnih fantoma. Film o nježnosti radi nježnosti i ljepote radi ljepote. Nježnosti tišine i nježnosti jezika. Čisti film. Ali tamo gdje je Weerasethakulova Tropska bolest započela svakodnevnicom i Clashom da bi okončala u vizijama, Ujak Boonmee započinje vizijama da bi okončao u svakodnevnici, konkretnije, u sobi bangkoškog hotela. Naravno Weerasethakul nije imun na politički diskurs, samo što je njegova snaga političkog i umjetničkog otpora dozirana diskretno. Zovite ga Joe. To je sineast s najkompliciranijim imenom u povijesti filma i čovjek s najjednostavnijim nadimkom. Zato ima neke proklete simbolike u autorovoj znamenitoj umjetničkoj instalaciji sa svemirskim brodom, jednim od njegovih brojnih 'misterioznih objekata' koje je izlagao u prestižnim galerijama. U Ujaku Boonmeeju svemirski brod zapravo nam nije ni potreban, jer smo se na nj već ionako ukrcali. Alieni su se spustili na zemlju, omamivši nas intergalaktičkim sokovima, i mi smo na njihovoj strani, konkretnije, na Weerasethakulovoj strani.