Veliko žderanje - Filmovi | Art-kino Croatia

Grupa muškaraca odlazi u vilu gdje odlučuju jesti do smrti.

Radnja ovog filma je bizarno jednostavna: četvorica sredovječnih prijatelja, koje glume česti Ferrerijevi suradnici, pilot Marcello (Mastroianni), TV producent Michel (Piccoli), vlasnik restorana i kuhar Ugo (Tognazzi) te sudac Philippe (Noiret) odlučuju se naći u sučevoj vili negdje u okolici Pariza gdje će gurmanski bančiti do smrti. Naravno, radi se o klasno svjesnoj odluci koja nepogrešivo bira formu orgije za svoj dekadentni oproštaj što, dakako, znači da u tom poduhvatu neće izostati žensko društvo.

Oko kamere redatelja, razvidno je to već iz ovih uvodnih rečenica, naklonjeno je provokaciji: likovi su fahovsko-simbolički predstavnici zasićenog društva, njihovo prežderavanje označava duhovnu ispraznost, ogromne količine hrane i pića bezobzirnu rastrošnost imućnih… Dakle, značenje filma, koji se na groteskan način pozabavio ljudskim porivima i tjelesnim funkcijama, naprosto ne može biti jednostavno jer su stavovi od početka sukobljeni, zbog čega je film na Canneskom festivalu od većine filmskih kritičara isprva bio napadnut da bi potom na istom tom festivalu dobio nagradu međunarodnog žirija kritičara (FIPRESCI), a od strane festivalske publike izviždan, pretpostavlja se, zato kako bi film postigao ogroman uspjeh u redovnoj distribuciji. Ispada, nekako, da sve ovisi s koje se strane platna film gleda, pa je isti nekome provokacija a drugome kritika, nekome puko vrijeđanje a drugome pak alegorija, opscenost ili travestija… Razloga je dovoljno za oboje.

Inače, filmofilska trivija za ovaj film navodi sljedeći podatak: Cahiers du cinéma je film, zbog svoje formalne srodnosti po tematskoj sličnosti obrade neuralgičnih točaka buržoaskog društva uvršten u svojevrsnu trilogiju zajedno s naslovima nastalima u istom razdoblju: Posljednji tango u Parizu (1972.) Bernarda Bertoluccija te Majka i prostitutka (1973.) Jeana Eustachea. Topla preporuka.