Program
Jedna je večer Art-kina posebno posvećena iznimno važnoj riječkoj filmskoj ličnosti i čestom posjetitelju kina. Ervin Debeuc zadužio (riječku) kulturnu scenu u svim audio-vizualnim područjima. Bio je novinar, fotograf, snimatelj, redatelj, profesionalac i amater, prijatelj.
RIJEČ O ERVINU: POGLED RADOZNALE KAMERE
(iz eseja o filmskom stvaralaštvu Nikole Lorencina)
Godinama je na Rijeci, sve valje do smrti njegove. ERVIN DEBEUC predstavljao sinonim za filmska događanja i za stvaralačke djelatnosti riječkih i onih mnogo dalje od Rijeke, filmskih i televizijskih djelatnika, umjetnika, zaljubljenika – amateursa – filmskog stvaralaštva. Ervin i njegova kamera, oko spod povijenih obrva, istraživački pogled – bili su znak raspoznavanja mogućeg, budućeg FILMSKOG pogleda: na grad, na riječke prilike i neprilike, na Kino klub Rijeka (pa Kvarner, pa Liburnija film), na potrebu i mogućnosti kinematografskog djelovanja – kinoklubaške i amaterske naravi, ili pak one druge, tzv. profesionalne i dobro uglačanome zanatu filmskog stvaratelja.
Kino-klub Rijeka, otraga Radio-Rijeke, uz dio Municipija gdje su i svadbe znali upriličiti, okupljao je u ono doba (a riječ je o vremenu od 1963. pa – nadalje, koliko smo pratili rad Kluba i Ervina), što mladih, što starijih – iskrenih i odanih ljubitelja filma, željnih rada i svojega djela. Moramo neke i pomenuti, a svi su bili pod zaštitom i budnim oko Ervina Debeuca, istinskoga spiritus movensa FILMA NA RIJECI: pojavili su se kao arbitri rada Kino Kluba: stariji gospodin Tićak (o njemu je ostala i zabilješka u LEKSIKONU prof. dr Dejana Kosanovića), dvojica autora nekoliko zanimljivih filmova, Slobodan Fred Drenovac i prof. Miodrag Mile Milošević (*vidi njihove filmove), duhoviti Amato oponašatelj Chaplinovih vragolija...i, najzad, onaj koji je – vjerujemo – najviše učinio kao autor, Trinajstić, s filmskim djelom preko-klubaških razmjera. Ervin je svemu davao – radni ton, i postavljao zadatke, a to znači: standarde za djelovanje kinoklubaša. Moramo podsjetiti da je u to vrijeme, kinoklubaške zanijetosti filmom, u Hrvatskoj djelovalo više kreativnih centara, tj. žarišta filmske – alternativne i nekonvencionalne – kinematografije, Zagreb (Kinoklub Zagreb, autori kao Mihovil Panskini, Tom Gotovac, Vladimir Petek...), KK Split i skupina mladih stvaralaca (Lordan Zafranović, Andrija Pivčević, Ranko Kursar, došao je i Ante Verzotti, Ivan Martinac...), i uopće nije bilo lako priključiti se toj plejadi strasnih i krasnih kinoklubaških djelatnika! Ako pak rečemo i da je u Puli opstajao usporedni festival – amaterskog filma – znameniti MAFAF (Međuklupski festival autorskog filma, ili tako-nekako), onda nije daleko od pameti zaključiti: riječki kino-amateri bili su uz najbitnija događanja i autorske poduhvate 'na planu' – kako običavaju reći – amaterskog, kinoklubaškog, alternativnog i, najposlije: autorskog filma. Velika je zasluga tome upravo neumornome Ervinu, i njegovom radu kojim je u Rijeci širio 'zarazu' i potrebu za filmom, za kreativnim radom. To se ubrzo manifestiralo mnogim ostvarenim djelima, novim i sve novijim autorima, vrijednim ostvarenjima koje su potpisivali Želimir Željko Prijić, redatelj, scenarista; zatim snimatelj, mnogi novi i dolazeći autori i sve je govorilo da se tzv. profesionalizacija u kinematografskoj djelatnosti nalazi doskorašnjim kinoklubašima na – dohvat ruke! Tako je i bilo: Kino klub prerasta u producenta Liburnija film, a nastaju djela, kao: Dokumentarac TITO U KRALJEVICI, (1975./1976., direktor fotografije: Ervin Debeuc, scenarista: Armando Černjul, redatelj: Nikola Lorencin).
I danas, s daleke vremenske razdaljine, od – deboto 55 lit – od dana kinoklubaškog života i djelovanja filmaša na Rijeci, vidimo Ervina, ovakvog, kakav je na ovoj fotografiji, kako svojim čistim i pronicljivim oko motri na svijet ispred kamere!
