Program
„Salò će biti "okrutan" film, toliko okrutan da ću se (pretpostavljam) morati distancirati, pretvarati kako ne vjerujem u njega, da se poigravam s njime, na pomalo jeziv način…“
(Pier Paolo Pasolini)
Salò, glavni grad Mussolinijeve fašističke Socijalne republike, 1944. U palači na obali jezera Garda, četiri dužnosnika organiziraju sadističke orgije ustrojene pripovijedanjem triju pripovjedačica uz klavirsku pratnju, iživljavajući se nad bezimenim mladićima i djevojkama. Riječima Pasolinija "Na snimanje Salò nije me u tolikoj mjeri potaknulo sjećanje na fašističku eru, već spektakl suvremenog društva i neviđeno nasilje koje se danas izvršava nad tijelom." Salò obrađuje dvostruku opresiju: s jedne strane, fizičko nasilje (fašizam i Republika Salò) i s druge strane, nasilje koje se provodi nad umovima pojedinaca koji žive u kapitalističkom društvu i podređuju se buržujskim vrijednostima. Komodifikacija se proteže na zadnje uzdanice otpora i slobode (tijelo, seksualnost, jezik). Pasolinijeva nerazjašnjena nasilna smrt (tri tjedna prije premijere filma) proganja njegov filmski testament, koji je ujedno i jedan od najkontroverznijih filmova 20. stoljeća.
„Ne treba miješati ideologiju s porukom, niti poruku sa značenjem. U svom logičnom dijelu, poruka pripada ideologiji, a u onom iracionalnom značenju. Logična poruka je skoro uvijek zla, lažljiva, licemjerna, čak i kada je sasvim iskrena. Tko bi mogao posumnjati u moju iskrenost kada kažem da je poruka filma Salò osuda anarhičnosti vlasti i nepostojanja historije? Ipak, izražena na ovakav način, poruka je zla, lažljiva, licemjerna u smislu iste one logike po kojoj vlast nije uopće anarhična i koja je ubijeđena u postojanje historije. Dio poruke koji pripada značenju filma beskrajno je stvarniji zato što uključuje i ono što autor ne zna, to jest, bezgraničnost njegovih vlastitih društvenih i historijskih ograničenja. Ali takva poruka ne može se prenijeti. Ona se može prepustiti samo šutnji i tekstu. Što je onda značenje nekog djela? To je njegova forma. Prema tome, poruka je formalistička, i upravo zato beskrajno bogatija svim mogućim sadržajima, pod uvjetom da je, u pogledu strukture, dovoljno povezana.“ (Pier Paolo Pasolini)
U sklopu
Salo ili 120 dana Sodome
Salò o le 120 giornate di Sodoma, Italija / Francuska, 1975., režija: Pier Paolo Pasolini, igrani
9/64 Božićno drvce
9/64 O Tannenbaum, Austrija, 1964., režija: Kurt Kren, igrani
U sklopu
Filmske mutacije: festival nevidljivog filma XIII
Kinosraz! Film+Moć
Filmske mutacije: festival nevidljivog filma XIII podnaslova Kinosraz! Film+Moć održava se u Art-kinu od 6. → više
06.-09.02.2020.
Film je više od filma
Film ist mehr als Film, Austrija, 1996., režija: Gustav Deutsch, igrani
Granica
Border, Francuska / Ujedinjeno Kraljevstvo, 2004., režija: Laura Waddington, dokumentarni
Pasolinijev Bijes. Hipoteza za rekonstrukciju izvorne verzije filma
La rabbia di Pasolini. Ipotesi di ricostruzione della versione originale del film, Italija, 1963.-2008., režija: Pier Paolo Pasolini, Giuseppe Bertolucci, dokumentarni
6/64 Mama i tata (Materijal-akcija Otto Mühl)
6/64 Mama und Papa (Materialaktion Otto Mühl), Austrija, 1964., režija: Kurt Kren, eksperimentalni
Film ili moć
Film oder Macht, Zapadna Njemačka, 1970., režija: Vlado Kristl, igrani
7/64 Leda i labud
7/64 Leda und der Schwan, Austrija, 1964., režija: Kurt Kren, igrani
Sloboda
Liberté, Francuska / Portugal / Španjolska / Njemačka, 2019., režija: Albert Serra, igrani
Glumci: pokornost i užitak: otvorenje festivala
Actors: Submission and Pleasure,
Kino razgovor
Kino Conversation,
Film je. 1-6
Film ist. 1-6, režija: Gustav Deutsch,
Prema zakonu
Enligt lag, Švedska, 1958., režija: Peter Weiss, Hans Nordenström, dokumentarni
12. prosinca
12 dicembre, Italija, 1972., režija: Giovanni Bonfanti, Pier Paolo Pasolini, dokumentarni
Moć i pobuna
Albert Serra – izbor filmova,
Tommaso
Italija / Ujedinjeno Kraljevstvo / Sjedinjene Američke Države / Grčka, 2019., režija: Abel Ferrara, igrani
Simpozij – Moć Kinosraza
Symposium - Power of Kinoclash,
Ženska četvrt
Qaleh, Iran, 1966., režija: Kamran Shirdel, dokumentarni
Teheran, prijestolnica Irana
Teheran, Payetakht-e Iran Ast, Iran, 1966., režija: Kamran Shirdel, dokumentarni
Kuća je crna
Khaneh siah ast, Iran, 1963., režija: Forugh Farrokhzad, dokumentarni
Neusporedivo od neusporedivog
Lo incomparable de lo no comparable, Francuska, 2019., režija: Paul Grivas, igrani
Jean-Luc Godard: Inicijacija u [revolucionarni] film
Initiation au cinéma [révolutionnaire], Francuska, 1969., režija: Jean-Paul Török, dokumentarni
1968: Slijepi arhiv
1968: A Blind Archive, Meksiko, 2014., režija: Bani Khoshnoudi, dokumentarni
Vizualni izgredi
Visual Riots,
Film socijalizam - dio
Film Socialisme, Švicarska / Francuska, 2010., režija: Jean-Luc Godard, igrani
Film Katastrofa
Film Catastrophe, Francuska, 2018., režija: Paul Grivas, dokumentarni
Film/Govori/Mnoge/Jezike
Film/Spricht/Viele/Sprachen, Austrija, 1995., režija: Gustav Deutsch, dokumentarni
Bregovi Marlika
Tappeha-ye Marlik, Iran, 1963., režija: Ebrahim Golestan, dokumentarni
Cigla i zrcalo
Khesht o ayeneh, Iran, 1965., režija: Ebrahim Golestan, igrani
Krik-el-grito
El Grito, Meksiko, 1968.-1970., režija: Leobardo López Aretche, dokumentarni
Vizualni izgredi
Nicole Brenez,
9/64 Božićno drvce
9/64 O Tannenbaum, Austrija, 1964., režija: Kurt Kren, igrani