Salò ili Mutacije - Prikazivanja

Program

„Salò će biti "okrutan" film, toliko okrutan da ću se (pretpostavljam) morati distancirati, pretvarati kako ne vjerujem u njega, da se poigravam s njime, na pomalo jeziv način…“

(Pier Paolo Pasolini)

Salò, glavni grad Mussolinijeve fašističke Socijalne republike, 1944. U palači na obali jezera Garda, četiri dužnosnika organiziraju sadističke orgije ustrojene pripovijedanjem triju pripovjedačica uz klavirsku pratnju, iživljavajući se nad bezimenim mladićima i djevojkama. Riječima Pasolinija "Na snimanje Salò nije me u tolikoj mjeri potaknulo sjećanje na fašističku eru, već spektakl suvremenog društva i neviđeno nasilje koje se danas izvršava nad tijelom." Salò obrađuje dvostruku opresiju: s jedne strane, fizičko nasilje (fašizam i Republika Salò) i s druge strane, nasilje koje se provodi nad umovima pojedinaca koji žive u kapitalističkom društvu i podređuju se buržujskim vrijednostima. Komodifikacija se proteže na zadnje uzdanice otpora i slobode (tijelo, seksualnost, jezik). Pasolinijeva nerazjašnjena nasilna smrt (tri tjedna prije premijere filma) proganja njegov filmski testament, koji je ujedno i jedan od najkontroverznijih filmova 20. stoljeća.

„Ne treba miješati ideologiju s porukom, niti poruku sa značenjem. U svom logičnom dijelu, poruka pripada ideologiji, a u onom iracionalnom značenju. Logična poruka je skoro uvijek zla, lažljiva, licemjerna, čak i kada je sasvim iskrena. Tko bi mogao posumnjati u moju iskrenost kada kažem da je poruka filma Salò osuda anarhičnosti vlasti i nepostojanja historije? Ipak, izražena na ovakav način, poruka je zla, lažljiva, licemjerna u smislu iste one logike po kojoj vlast nije uopće anarhična i koja je ubijeđena u postojanje historije. Dio poruke koji pripada značenju filma beskrajno je stvarniji zato što uključuje i ono što autor ne zna, to jest, bezgraničnost njegovih vlastitih društvenih i historijskih ograničenja. Ali takva poruka ne može se prenijeti. Ona se može prepustiti samo šutnji i tekstu. Što je onda značenje nekog djela? To je njegova forma. Prema tome, poruka je formalistička, i upravo zato beskrajno bogatija svim mogućim sadržajima, pod uvjetom da je, u pogledu strukture, dovoljno povezana.“ (Pier Paolo Pasolini)

U sklopu

Salo ili 120 dana Sodome

Salò o le 120 giornate di Sodoma, Italija / Francuska, 1975., režija: Pier Paolo Pasolini, igrani

9/64 Božićno drvce

9/64 O Tannenbaum, Austrija, 1964., režija: Kurt Kren, igrani

U sklopu

Filmske mutacije: festival nevidljivog filma XIII

Kinosraz! Film+Moć

Filmske mutacije: festival nevidljivog filma XIII podnaslova Kinosraz! Film+Moć održava se u Art-kinu od 6. → više

06.-09.02.2020.