Program
Kada se spomene ime Dušana Makavejeva, onda se ono uglavnom vezuje uz pojmove kao što su Kino-klub Beograd, Jugoslovenska kinoteka, crni talas, komunizam i seks. Mogao bi se ovaj niz slobodno nastaviti ili izmijeniti, ali za potrebe uvodne riječi bit će on sasvim dovoljan. Dakle, radi se o autoru koji pripada prohujalom razdoblju nekad zajedničke države, kojeg vezujemo uza filmsku umjetnost i jedan period u njezinu, specifično jugoslavenskom, razvoju koji se i danas smatra najzanimljivijim.
Premda je pripadao subverzivnoj struji jugoslavenskog novog filma, zajedno sa Živojinom Pavlovićem i Želimirom Žilnikom, koja je svakim svojim filmom znala zagolicati ideološke dušobrižnike ondašnjeg poretka, Makavejev se bitno razlikovao od spomenutih autora svojim specifičnim smislom za humor koji je spretno i berićetno uplitao u filmsku priču, sukobljavajući politiku i erotiku na način koji nitko u zemljama socijalističkog društvenog projekta tada nije radio.
Pa ipak, najvažnija razlika koja je Makavejeva odvajala od svih ostalih tadašnjih autora tiče se njegovog kolažnog, na montaži baziranog, gotovo anarhičnog oblikovanja filmova, koje je u sebi objedinjavalo raznolike elemente europskih avangardnih tradicija. O toj je posebnosti Petar Volk u knjizi Istorija jugoslovenskog filma napisao sljedeće:
Cilj njegovih konstrukcija nije toliko otkrivanje životnih istina i njihovog smisla, koliko persiflaža realnosti, politička groteska, relativiziranje svega, subjektivizam i stil koji radikalno raskida s našom tradicijom i okreće se agresivnijim formama.
Istražujući od samih svojih sineastičkih početaka mogućnosti filmskog izraza, Makavejev je puno pažnje posvetio proširivanju njegovih granica, posljedica čega je bila miješanje filmskih rodova i žanrova, kao i, često ironijsko, korištenje dijelova drugih filmova. To je naročito došlo do izražaja u djelima: Ljubavni slučaj, Nevinost bez zaštite, WR: Misterije organizma i Sweet movie, dok su kasniji njegovi radovi skloniji konvencionalnijoj filmskoj naraciji, što je bila posljedica veće ovisnosti o stranim producentima.
Većina filmova koji će biti prikazani u ovom postumnom ciklusu u svoje su vrijeme bili, onako kako to treba biti, prevratnička i beskompromisna djela što istovremeno zabavljaju i zbunjuju, zadivljuju i provociraju. Može se reći kako se naprosto radilo o konvenciji vremena, ali činjenica ostaje da njihova otvorena forma i, počesto, drskost iskaza nisu proizašli iz namjere da služe nekoj ideološkoj svrsi (onoj komunističkoj ili kapitalističkoj), već, prije, da gledatelju na velikom platnu ponude mogućnost novog viđenja stvarnosti. (A novo viđenje, posljedično, daje nove oblike mišljenja… Ili, pak, još čvršće pozicije stavova.)
Koliko su pak od svoje subverzivne svježine ovi filmovi uspjeli sačuvati elana do danas, odnosno koliko njihova stvarnost može nama reći o našoj sadašnjoj, najbolje ćemo procijeniti sami – ako ih pogledamo.
Film prikazujemo u suradnji sa Slovenskom kinotekom i Institutom za film Arsenal Berlin (za film W.R. - Misterije organizma) te uz odobrenje Bojane Makavejev, supruge Dušana Makavejeva.
Redatelj
Dušan Makavejev
Mak je najznačajniji komunistički reditelj druge polovine XX veka. (Slobodan Šijan, Filmus) Jugoslavenski režiser, scenarist, filmski kritičar i sveučilišni predavač rođen u Beogradu gdje je diplomirao psihologiju i filmsku režiju. Od ranih 50-ih godina prošlog stoljeća uključuje → više
U sklopu
Nedostaje mi Sonja Henie
I Miss Sonia Henie, Jugoslavija, 1971., igrani
Nevinost bez zaštite
Jugoslavija, 1968., igrani
Manifesto
Sjedinjene Američke Države, 1988., igrani