Dickens na filmu

Tekst: Alemka Lisinski

Nesporno da je Charles Dickens pravi čitalački užitak, a filmski ciklus prema njegovoj književnosti gledateljska svečanost za filmofile, ali i one koji u sedmoj umjetnosti traže samo kvalitetnu zabavu

Kada čitamo djela Charlesa Dickensa, 'uživo' gledamo njegov svijet – jer on je, kako složno kaže književna kritika – iznimno vizualan autor. Mnoga su njegova djela bila izdavana u nastavcima, pa je tako svaka epizoda morala imati svoju priču i svoj otvoreni kraj, zbog kojeg se nestrpljivo iščekivao nastavak, a što je idealno za serijalizaciju. Dickens je obožavao i teatar i bio pod njegovim snažnim utjecajem, što je također pridonijelo filmičnosti i televizičnosti njegovih djela. I više od svega, Dickens je bio sjajan pripovjedač, a medijska publika danas, kao što je to uvijek bio slučaj, obožava dobre priče…. Nevjerojatno dojmljiv vizualan stil rezultirao je velikim brojem filmskih i televizijskih ekranizacija njegovih djela. Najstarija filmska adaptacija – Božićna priča - potječe iz 1901. a nakon više od sto godina, njegova se djela i dalje snimaju za film i televiziju; svaki od njegovih 15 romana snimljeni su najmanje dvaput, a sveukupno je proizvedeno gotovo 400 'dikensovskih' tv serija i filmova. Mnogi proučavatelji i ljubitelji Dickensa, ali i filmski kritičari i teoretičari, smatraju da je autorova prava tragedija bila što se rodio prerano, jer bi, danas, uz takvu spisateljsku karijeru, sasvim sigurno imao i status genijalna scenarista. Možda bi, šale se poneki, završio i u Hollywoodu, gdje leži i pravi novac.
Ove se godine slavi dvjestogodišnjica rođenja toga viktorijanskog autora, koji je stvorio neke od kultnih popularnih romana i karaktera engleske književnosti. Da bi se dostojno komemorirala važna obljetnica, postavljen je i website Dickens 2012 koji detaljno izvještava o proslavama, najčešće u obliku izložbi, u Engleskoj i cijelom svijetu. „Premda autor iz viktorijanske ere, Dickensov rad transcendira njegovo vrijeme, jezik i kulturu. On ostaje neviđeno snažan i utjecajan u cijelom suvremenome svijetu, a njegovo je pisanje inspiracija za film, televiziju, umjetnost, književnost i sveučilišnu zajednicu“ – ocjenjuju autori sitea Dickens 2012.
Film je nezaobilazan dio te obljetnice, i zato ove godine izlazi i nova filmska verzijaVelikih očekivanja, romana koji uz Oliver Twista, sasvim sigurno pripada najpopularnijemu dijelu Dickensove literarne ostavštine. Ova slavljenička Očekivanjarežirao je Mike Newell, Ralph Fiennes je Magwitch, Jeremy Irvine je Pip, Helena Bonham Carter igra Miss Havisham, a Robbie Coltrane Jaggersa. U siječnju ove godine na britanskoj televiziji, BBC2, prikazuje se i adaptacija djela The Mystery of Edwin Drood u režiji Gwyneth Hughes. Uz sav realizam u prikazu stvarne bijede u kojoj je živjela srednja niža klasa, ali i pravi siromasi, u viktorijanskoj Engleskoj, Dickensova djela odišu i sentimentalnošću – što mu strogi kritičari znaju prigovoriti. Nedavno se mnogo pisalo i o novoj, prošlogodišnjoj BBC-ovoj adaptaciji Velikih očekivanja, u kojoj Gillian Anderson igra Miss Havisham – a prema mišljenju kritičara Daily Telegrapha - izgleda kao kombinacija Courtney Love i Lune Lovegood iz Harryja Pottera, dok je Douglas Booth kao Pip liči na frontmana nekog boy banda, suprotno Dickensovu originalu u kojem se Pip odlikuje ‘običnošću’ naspram svih čudaka koji ga okružuju. Ipak, i ta adaptacija dokazuje koliko je Dickens živ autor i koliko je inspirativan i kako doživljava brojne interpretacije.
Charles Dickens rodio se u Landportu, 7. veljače 1812. kao drugo od osmero djece u obitelji niže srednje klase. Otac mu je bio siromašni državni činovnik, a dok je Charles još bio dijete, otac je zbog dugova dospio u londonski dužnički zatvor Marshalsea, pa je dječak u dvanaestoj godini prekinuo redovno školovanje i počeo raditi kao tvornički radnik, a potom i kao odvjetnički pisar i novinski izvjestitelj. Godina 1836. značajna je u piščevu životu; početkom godine izlazi mu prva knjiga, Bozove skice, u kojoj je sabrao sve književne tekstove što ih je do tada napisao. Iste godine ženi se Catherinom Hogarth, kćerkom svoga prijatelja i novinskoga kolege s kojom je imao desetoro djece. Izašao mu je i prvi mjesečni sveščić Posmrtnih spisa Pickwickova kluba, izvanrednoga humorističkog romana koji je nastao kada je Dickens pristao napisati tekstove uz crteže karikaturista Seymoura o zgodama i nezgodama jednog sportskog kluba. Taj roman u nastavcima autoru je donio slavu. Dickensa se smatra jednim od najživljih slikara engleskog srednjeg i nižeg građanskog staleža, kao i osnivačem socijalnog romana. Uz Olivera Twista, Velika očekivanja, Davida Copperfielda i Nicholasa Nickelbyja, Dickens je poznat i po Božićnoj priči, Staretinarnici, Cvrčku na ognjištu, itd. Smrt ga je zatekla dok je pisao Tajnu Edwina Droodea, u pedeset i devetoj godini, 1871. godine.
Objavljena u prosincu 1843. godine, Božićna priča (Christmas Carol) govori o patološkom škrcu Ebenezeru Scroogeu, i o njegovoj transformaciji nakon što doživi nadnaravne, fantazmagorične posjete pokojnog biznis partnera Jacoba Marleya, i duhova božićne prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ta je novela doživjela sjajne kritičarske ocjene i proglašena za jednu od najfinijih autorovih kreacija.
I zato je izvrsno da u zagrebačkom ciklusu u Filmskim programima imamo filmScrooge, Christmas Carol (1951.) Briana Desmonda Hursta u kojem Alastair Sim igra Scroogea. No, prikazat će se i pravi hit, Oliver Twist (1922.) Frank Lloyda, inače autora koji je režirao i Pobunu na brodu Bounty (1935.), sa Charlesom Lughtonom i Clarkom Gableom. Sadržaj toga za svakog tinejdžera ali i za odrasle klasičnog i danas legendarnog romana, pravi je dikensovski 'miks' okrutno dramatična realizma i sentimenta u kreiranju likova: Oliverova majka, žena bez novca s ruba društva, umire na porodu. Oliver raste u sirotištu, a ubrzo završi u lopovskoj džeparskoj bandi, koja se s njim sprijatelji iz vlastitih koristoljubivih razloga. Cijelo vrijeme provlače se i tajne Oliverove obiteljske povijest koje čekaju da izađu na svjetlo dana. U ovom filmu Olivera igra Jackie Coogan - najbolji dječak-glumac na svijetu, kako su tada govorile kritičarske recenzije. Film je tada – a ni danas nije drukčije –zaslužio sjajne ocjene, s posebnim komplimentima za vještu izmjenu slapsticka i patosa čime je postignut vizualni paralelizam s Dickensovim stilom u kojem se također izmjenjuje komično s tragičnim. Također, Lloydova ekranizacija pronalazi načina da prikaže Olivera kao princip dobra, nedodirnut okolinom – kako je i Dickens želio. Igrajući Olivera, Jackie Coogan, izazivajući podjednako smijeh i suze, manje je beskućnik i skitnica, a više mali vaudeville komičar 'pušten s lanca' u Londonu 19. stoljeća, otporan na patnje i udarce, poput klauna koji s osmijehom dočekuje tortu bačenu u lice. Coogan je samo godinu ranije, 1921., nastupio s Charliejem Chaplinom u filmu The Kid, koji je velike dijelove svoje priče, izvukao upravo iz Olivera Twista – i zato je Coogan doista bio perfektan izbor za ovoga malog i krhkog, a pritom snažnog junaka. Cooganov je uspjeh uspostavio trend, jer se u nadolazećim godinama pojavila praksa da glumci ponavljaju iste uloge u različitim produkcijama.
Nesporno je da je režijski klasik britanske kinematografije, David Lean, potpisao najutjecajnije ekranizacije Charlesa Dickensa - Olivera Twista (1948.) i Velika očekivanja (Great Expectations, 1946.). Leanova verzija Olivera Twista začinjena je još i majstorskom ulogom Aleca Guinessa koji igra razbojnika Fagina. Pip, glavni junakVelikih očekivanja, dobar je dječak, siroče poput Olivera, no on živi s obitelji Gargery, u kojoj je otac Joe, kovač po zanimanju, blage i dobre naravi, a „Mrs Joe“ je njegova gruba i zapovjednička žena. Pip u lokalnoj močvari pronađe dva odbjegla osuđenika u okovima koji pod prijetnjom smrću zatraže od njega hrane, a on im pomogne, te im poslije sa svojim očuhom skine i robijaške lance. Oni su ipak uskoro uhvaćeni, i onaj boljeg karaktera prihvati na sebe krivnju da je ukrao hranu. Pip je ubrzo pozvan na imanje tmurne i neviđeno bogate Miss Havisham da se druži s Estellom, njezinom arogantnom usvojenicom. Kao što je Pip oličenje dobrog, Estelle simbolizira ledenu kraljicu ljepote, koja slama dječakovo srce jer je jedina lijepa djevojčica koju je ikada vidio… Pip ostaje zarobljen u toj ljubavi, bez obzira što misteriozni dobročinitelj plati posredovanjem odvjetnika za njegovo obrazovanje, a dječak dobije i bogat džeparac. Teško se dosjetiti nekog pisca koji je toliko vješt u formiranju linije priče poput Dickensa. Jedan od najspretnijih zaokreta događa se upravo u Velikim očekivanjima, jer čitatelj, upravo poput Pipa i njegove obitelji očekuje da je tajnoviti dobročinitelj zapravo Miss Havisham – i zato je doista veliki šok kada otkrivamo da je to kriminalac Magwitch, vječno zahvalan Pipu na pomoći. Dickens je, naravno, istovremeno postigao da i Pipove pomalo snobovske aspiracije da postane džentlmen postanu pomalo apsurdne i antipatične s obzirom na porijeklo novca. Dickens je ovom pričom uputio snažnu poruku tadašnjoj Engleskoj, okrutno čvrsto podijeljenoj na društvene slojeve, među kojima gotovo pa kastinski nije bilo doticaja.
Pickwick Papers Noela Langleya iz 1952. iznimno su solidna adaptacija Posmrtnih spisa Pickwickova kluba u kojem ovaj sportski klub pošalje g. Pickwicka (James Hayter) i grupu prijatelja da putuju Engleskom i raportiraju o zanimljivim stvarima i pojavama. U toku ove uglavnom komične avanture, stalno susreæu g. Jinglea, prijateljski raspoloženog, ali loše reputacije, koji postaje izvor trajnih problema za sve koji ga upoznaju. Sam Pickwick je žrtva brojnih nesporazuma koje mu donose kako javnu neugodu, tako i probleme sa zakonom. Inače Langley je u karijeri režirao samo četiri filma, više je radio kao scenarist, pa je bio i autor scenarija Hurstove Božićne priče.
Ralph Thomas režirao je 1958. film A Tale of Two Cities prema istoimenom Dickensovu romanu. Radnja se zbiva za vrijeme Francuske revolucije, kada se Lucie Manette upoznaje i zaljubljuje u Engleza, Charlesa Darnaya, koji pak ustvari skriva svoj pravi identitet kao član francuske aristokratske obitelji Evremonde, u kojoj je stari markiz St. Evremonde bio posebno okrutan čovjek, zbog kojeg Lucien otac, Dr. Alexandre Manette, sjedi u zatvoru Bastille, osuđen na osamnaest godina robije. U njihove živote ulazi i engleski odvjetnik, Sydney Carton koji je alkoholičar….Scenarij je napisao T.E.B. Clarke, a u glavnim ulogama su sjajni Dirk Bogard, Dorothy Tutin i Cecil Parker.
Mjuzikl Oliver (1968.) Carola Reeda, autora legendarnog Trećeg čovjeka zauzima posebno i vrlo uspješno mjesto među Dickensovim adaptacijama – baš je ova priča o Oliveru Twistu dobila pet Oscara i to za najbolji film, režiju, glazbu, scenografiju i zvuk! Sjajna je i glumačka postava: Bill Sikesa igra Oliver Reed, Mark Lester je Oliver, Ron Moody tumači Fagina, a Jack Wild Artful Dodgera, dok je Shani Wallis Nancy… Zanimljivo je kako je Carol Reed reproducirao nekoliko scena iz Olivera Twista Davida Leana, gotovo kadar po kadar, no zamjenjujući Leanov odlučan realizam sa svijetom technicolora u kojem se čini da naprosto nitko ne može hodati ulicom, a da na kraju i ne zapleše.
Na to koliko je sjajno i vizualno uvjerljivo Dickens pričao svoje priče navodno se osvrnuo i američki režiser s početka prošlog stoljeća i jedan od režijskih ‘otaca’ filmske umjetnosti, David Llewelyn Wark Griffith. Jedan od njegovih prvih filmova bio je prema Dickensu, 14 minutni The Cricket on the Hearth (1909.) u kojem je primijenio neke rane montažne eksperimente. Kada je i u sljedećem filmu nastavio istim smjerom, njegov ga je kamerman navodno kritizirao zbog ‘revolucionarnosti’ , pitajući ga “kako može pričati priču s takvim skokovima”, Griffith je navodno odgovorio:”Hm, ne piše li i Dickens na isti način?” Anegdota možda i nije istinita, ali je nesporno da je Charles Dickens pravi čitalaèki užitak, a filmski ciklus prema njegovoj književnosti gledateljska svečanost za filmofile, ali i one koji u sedmoj umjetnosti traže samo kvalitetnu zabavu.