Ludius, ludio... Sergej Paradžanov

Program

Redatelj i scenarist, slikar i kolažist, kostimograf, scenograf i, jednom riječju, svestrani umjetnik, Sergej Paradžanov, svojim je usudom svakako radikalniji primjer odnosa režima prema umjetniku koji sustavno iznevjerava njegova 'očekivanja'. Postajući persona non grata sovjetske kinematografije, počev od filma Sjenke zaboravljenih predaka (1965.), njegovi su projekti bili stopirani (Kijevske freske, 1966.) ili oduzimani u završnoj fazi snimanja (Sayat-Nova/Boja nara), a autor nagrađivan i proglašavan jednim od najvećih svjetskih redatelja, da bi zatim bio poslan na dugogodišnju robiju u Sibir. Nakon petnaestogodišnje pauze, Paradžanov se vratio snimanju filmova, no zbog teške bolesti i prerane smrti dovršio je samo manji dio planiranog. U svjetskoj kinematografiji ovaj redatelj ostaje upamćen po svojoj izuzetnoj originalnosti temeljenoj na vizualnoj stiliziranosti kadra i minucioznoj kompoziciji istog u kojem nije težio imitaciji realnosti, već radije 'uzdizanju naše percepcije' otkrivanjem i doživljavanjem onog skrivenog u srži stvarnosti.

Povodom obilježavanja stogodišnjice rođenja, 18. listopada, s početkom u 19 sati, započet će održavanje prigodnog programa posvećenog ovom homo ludensu uvodnim razgovorom u kojem će sudjelovati filmologinja i filmska kustosica te izvedbena umjetnica Tanja Vrvilo i stalni suradnik Art-kina, filmski i književni kritičar Saša Stanić, nakon kojeg će uslijediti projekcija filma Sjenke zaboravljenih predaka. Ciklus će se nastaviti filmovima: Kijevske freske i Sayat-Nova (25. 10.), Legenda o Suramskoj tvrđavi (8. 11.) i Ašik-Kerib (15. 11.).